U zagrebačkoj privatnoj židovskoj školi Hugo Kon sigurnost već odavno uzimaju za ozbiljno. Pročelnik zagrebačkog Ureda za obrazovanje pozvao je ravnatelje škola da im pošalju pozitivne primjere zaštite. Ravnateljica Sanja Petrušić Goldstein najavila je kako će rado podijeliti s Gradom iskustva njihove škole, a za 24sata je opisala kako to izgleda i koliko ih stoji.
- Mi smo u specifičnoj situaciji, židovska smo škola pa se kod nas primjenjuju sigurnosni protokoli kao i u drugim židovskim školama u svijetu. No mislim da je ono što mi provodimo vrlo jednostavno za uvođenje i provedbu u bilo kojoj školi. Nažalost, i ova tragedija pokazala je da se sigurnost u školama više ne može prepuštati slučaju - kaže nam.
Tako u Hugo Konu zaštitara plaća škola, imaju i kamere na svim ulazima i s vanjske strane škole.
- U svakom trenutku vidimo tko je ušao, a ponekad nas i policija traži snimke s ulične strane, kad se nešto događa na Gornjem Gradu. Nekoliko je sigurnosnih protokola za koje radimo vježbe po dva puta na godinu, te nam dolaze ljudi iz sigurnosti koji nas educiraju - opisuje Sanja Petrušić Goldstein.
Svi znaju što napraviti
Uz zaštitara, ujutro, kad djeca dolaze u školu, na vratima dežuraju i roditelji. Oko 17 roditelja je u volonterskoj grupi, te je svaki dan jedan na dežurstvu. Oni paze na oko stotinjak djece koja ulaze u školu po 10-15 minuta. Pored škole prolaze i automobili, prolaznici... Roditelji su upućeni u to na što trebaju gledati i paziti. To su sigurnosni protokoli svih židovskih škola u svijetu koji se primjenjuju bez obzira radi li se o mogućem individualnom napadu, ili terorizmu.
U ovoj školi svi su uvježbani i jako dobro znaju što raditi ako u školu uđe naoružana osoba.
- Nastavnici odmah zaključavaju učionice, sjedaju na pod, djeca pod prozore, zove se policija. Ako takvu osobu zaštitar, koji je naoružan, ne uspije svladati, odmah obavještava sve u školi i zove policiju. Točno znamo koliko treba da cijela škola izađe van. Kad je bio napad na Gornjem Gradu, ulazna vrata su se odmah zabarikadirala. Diže se alarm, zaštitar zaključava sva vrata, prema roditeljima ide poruka - ne brinite se... Imamo protokole za sve i svašta, od prometa do potresa, ne znam zašto se to ne učini i sa sigurnošću za sve škole - kaže nam dugogodišnja ravnateljica.
Svi moraju dati podatke
- Danas je trošak kamera minimalan i neusporediv sa sigurnošću djece i zaposlenika. Zaštitar nas košta oko 1500 eura na mjesec, a tvrtka koja održava vrata oko 60-70 eura mjesečno. Nama je to jako važno. On nadgleda djecu i kad idu u park pored škole. Roditeljima je zabranjen ulaz u školu, osim po dogovoru i najavi. Pa danas se za dolazak u svaki ured u gradu treba najaviti, zašto je to problem za škole? Svi koji ulaze u školu moraju pokazati osobnu i podaci im se zapisuju. Ako rade probleme, odmah se zove policija - odlučno opisuje Sanja Petrušić Goldstein.
Dio roditelja smatra kako se djecu previše traumatizira takvim postupcima i vježbama, no ravnateljica ističe kako ne možemo ignorirati vrijeme u kojem živimo. Ništa nije nerješivo zaključuje, no čak su i oni nemoćni kad dođu do onoga o čemu odlučuje sustav. Tako škola već punih pet godina dobiva odbijenice za zapošljavanje psihologa, a djeca imaju sve više problema. Sva svoja iskustva podijelit ćemo s gradskom upravom i svim drugim školama, kaže Sanja Petrušić Goldstein koja se, kao i svi, nada da nam nikad neće biti nužno da te protokole i koristimo.