Gordan Jandroković drugi puta prisegnuo je na dužnost predsjednika Saboora. U proteklih 30 godina to nije uspjelo ni jednom do sada. Rođeni Bjelovarac šest puta je biran u Sabor. Bio je na mjestu potpredsjednika Sabora, ministar vanjskih poslova, potpredsjednik Vlade, glavni tajnik HDZ-a.

U politici je 18 godina, a mnogi su primijetili da mu je punoljetnost u političkom životu donijela i opuštenost. Sredinom svibnja ove godine otvorio je profil na društvenim mrežama. Ispričao nam je kako se obitelj nosi s njegovim javnim poslom, ali i osiguranjem koje im je posljednjih godina, zbog funkcije, dio života. Što ga može izbaciti iz takta, kako se rješava stresa i puni baterije, ali i otkrio koje to malo obećanje supruzi nije mogao ispuniti zbog epidemije korone.

Drugi put ste predsjednik Sabora, koliko obavljanje ove visoke dužnosti utječe na obiteljski život?

Obitelj se navikla, koliko je to uopće moguće. Čini mi se da se dobro nose sa svim izazovima, jer ovo je posao koje je podložan i javnoj kritici. No nastojim, posebno djecu, poštedjeti koliko god mogu.

Što im najteže pada?

Najteže im padaju napadi koji su na osobnoj razini, koji su difamacijske prirode, koji su uvredljivi, jer to onda naravno pogađa i njih. Međutim, čini mi se da su supruga i djeca već izgradili neke obrambene mehanizme, štitove koji ih čuvaju od mog posla.

Pretresaju li se u obitelji aktualna politička zbivanja? Što bi savjetovali djeci ako bi se odlučili politički aktivirati i imaju li te ambicije?

Djeca nemaju političkih ambicija. Kćer je prije dvije godine diplomirala pravo i sad je odvjetnička vježbenica. Pokazuje apsolutno odmak od politike i siguran sam da se time neće baviti. Sinovi također ne pokazuju interes. Čini mi se da bi njima bilo draže da se ni ja ne bavim javnim poslom. Supruga se sa svime naučila nositi i upravo s njom volim prokomentirati aktualna zbivanja i posavjetovati se u zahtjevnijim situacijama. Budući da je izvan politike, ona vidi stvari iz drugog kuta.

Kako izgleda vaš obiteljski odmor kad vam je osiguranje stalno uz vas? Planirate i gdje otići ove godine?

Respektiram posao osiguranja i odgovornost koju imaju, a istovremeno se trudim da ono bude na razini koja ne opterećuje mene ni obitelj. Po prirodi nisam čovjek koji voli tu vrstu pompe, više volim svoj mir. Kad smo na ljetovanju, ljudi iz osiguranja su gotovo “nevidljivi”, tako da smo našli model u kojem se ja ne osjećam kao zatvorenik, a da pritom njihov posao ne trpi. Kao i svake godine dio ljeta ćemo provesti u Malinskoj u kući roditelja moje supruge, a sasvim sigurno ću ove godine provesti i sedam dana sam sa suprugom, ali još nismo odlučili gdje.

Kako vam trenutno izgleda novi saziv Sabora? Slažete li se s premijerom da ima tankoćutnih i zastupnika.

Iz dosadašnjeg kratkog iskustva čini mi se da je ovaj saziv u retorici, ali i pripremanja zastupnika za rasprave na nešto višoj razini nego prošli saziv. Osjeća se još uvijek respekt, posebno novih zastupnika prema Saboru, jer očito je puno lakše gledati izvana i kritizirati nego ući na teren. Ima zastupnika koji smatraju da oni mogu govoriti vrlo grubo, a ponekad i ružno o predstavnicima Vlade, ali kad im se uzvrati sličnom mjerom onda su strašno uznemireni i osjećaju se ugroženo. To sam zamijetio prvog dana, i nije karakteristika samo ovog saziva Sabora. No ovo je takav posao da moraš biti spreman primiti i zadati udarce. Tankoćutnost nije preporučljiva, ako želiš biti uspješan saborski zastupnik.

Nedostaju li vam “stari prijatelji” s kojima se moglo ući u kvalitetan verbalni fajt?

Naučio sam se da je ovo posao u kojem danas jesi, sutra nisi. Mijenjaju se ljudi, pamtim različite zgode i razmjenu stavova koja je ponekad bila i gruba, ali ne mogu reći da mi netko nedostaje. I u ovom će sazivu sasvim sigurno biti zanimljivih verbalnih duela, ali nadam se da saborska straža neće imati posla.

Nemate kratak fitilj, ali znate se zapaliti. Što vam uglavnom izbacuje iz takta?

Iz takta me najviše izbacuju neprimjereni, ružni napadi na čovjeka. U sabornici nikada ne dajem opomene zbog političkog stava kakav god on bio, čak i kada ide prema rubu prihvatljivoga. No osjetljiv sam kad netko ide na čovjeka s klevetničkim namjerama, uvredama. To me u raspravama smeta i na to reagiram. Smeta me i kad zastupnici ne poštuju pravila i one koji to rade namjerno i iz obijesti, sankcioniram, jer da bismo mogli funkcionirati, pravila i proceduru moramo poštivati.

Što prvo napravite kad dođete doma nakon radnog dana? Kako punite baterije?

Zadnjih tri mjeseca dolazim doma jako kasno tako da nemam neku redovitu naviku. Najčešće s najmlađim sinom gledam seriju “Teoriju Velikog praska” koje se prikazuju od 22 sata na dalje. On je najmlađi pa još ima interesa družiti se s tatom. Naravno, sa suprugom popijem piće ili porazgovaram, a ako upijem doći ranije, onda zajedno i večeramo.

Politika je stresan posao. Kako ga se rješavate? Kao bivši rukometaš odete li na do gola?

Tijekom ove korona krize stavili smo koš u dvorište tako da u zadnje vrijeme bacam loptu na koš. Imam problema s koljenima pa ne mogu baš igrati rukomet ili nogomet. Zato se dosta šećem, a na godišnjem ću dosta plivati.

Koliko odijela imate u ormaru?

S obzirom na prirodu posla, imam ih 10-ak.

Mnogi su primijetili da ste politički sazreli. Je li to razlog što javnost može vidjeti i vaše drugo lice, a ne samo strogo političko?

Teško mi je o tome govoriti. Čuo sam već takve ocjene, no moj dojam je da sam isti cijeli svoj život. No, ako je dojam većine da sam se promijenio, onda je to vjerojatno točno. Dugo sam u politici, osjećam se dosta sigurno iako sam i dalje oprezan jer to je često nepredvidiv posao. Shvatio sam da ljudi, uz onaj zakopčani protokolarni dio žele vidjeti političare kao obične ljude pa sam se možda malo više otvorio. Drago mi je ako je dojam zbog toga pozitivniji.

Što vam je želja, koju do sada niste uspjeli ostvariti?

Svaki čovjek ima puno želja, no ja imam jedno malo obećanje koje nisam ostvario. Htio sam sa suprugom Sonjom ovog proljeća zajedno otići u New York, jedan od najzanimljivijih i najvibrantnijih gradova u svijetu. No, korona nas je spriječila u tome. Nadam se da ću to obećanje ispuniti kad prođe epidemija.