Ovdje katastrofa traje već 20 godina. A posljednjih pet Venezuela je izgubila više ljudi nego Hrvatska u svom ratu. Nema hrane, nema lijekova, evo mene boli rame i danima ne mogu doći do nikakvog lijeka. Ljudi umiru od gladi, od bolesti, a visoka je i stopa kriminaliteta, ljudi se ubijaju i situacija je zaista prestrašna.
Priča nam to Josip Hrgetić (55) iz Caracasa, glavnog grada Venezuele u kojoj trenutno vladaju dva predsjednika i koja se zbog toga nalazi na rubu građanskog rata. Naime, Nicolasu Maduru istekao je mandat još 10. siječnja, ali je odbio raspisati nove izbore. Pa se Juan Guadio, oporbeni predsjednik Parlamenta, proglasio privremenim predsjednikom. Na toj funkciji su ga priznale i članice EU, među kojima i Hrvatska. Trenutno se, kaže Josip, situacija na ulicama smirila, ali novi prosvjed očekuje se već 12. veljače za Dan venezuelske mladeži.
Doselili u Hrvatsku
Hrgetić, porijeklom Hrvat, rodio se u Venezueli, ali je zbog katastrofalnog stanja u zemlji prije devet godina sa suprugom Marom (53), inače porijeklom iz Latvije, i troje djece iselio i doselio u Hrvatsku, u Zagreb.
- Situacija je tamo zaista strašna, vladaju humanitarna katastrofa, nesigurnost i nasilje. Ovo nije prvi prosvjed, svako malo se prosvjeduje i to je tamo već normalno. Od 2011. do 2018. bilo je 59.787 prosvjeda, što većih, što manjih. Ne samo zbog politike već i zbog socijalnih pitanja. Osim hrane i lijekova, nema vode, struje, plina. U 20 godina je umrlo 320.000 ljudi. 2017. godine specijalne postrojbe ubile su 5000 mladih ljudi, to je 14 po danu, užas - priča Mara dodajući kako je ubojstvo njezine prijateljice bila kap koja je prelila čašu i kada je odlučila da tamo više neće živjeti.
- Ja sam porijeklom iz Latvije, ali sam kao i Josip rođena u Venezueli. Moje djetinjstvo i mladost bili su prekrasni, tu sam provela 45 godina. Sve je bilo potpuno drugačije, Venezuela je bila jako bogata zemlja, imali smo naftu, standard života je bio super. Bila je to zemlja mogućnosti i napretka. Otkako je Hugo Chavez došao na vlast, sve se promijenilo, zadnjih 20 godina je katastrofa. A kad su prije 10 godina nasred ulice tijekom pljačke ubili moju prijateljicu, bilo mi je dosta. Došli smo u Hrvatsku koju smo posjećivali ljeti i tu našli svoj mir. Ovo je sigurna zemlja u kojoj mi djeca mogu sigurno šetati ulicama - kaže nam Mara i dalje opisuje život u Venezueli:
- Hrane sada ima malo više, ali prosječna mjesečna plaća je osam dolara, a kila mesa je četiri dolara, brašna dolar, litra mlijeka dva dolara. Cijene stalno rastu, ništa ne možete kupiti. Ako ste član partije, onda mjesečno dobijete vreću hrane u kojoj se nalazi kila brašna, mesa i riže, a to je jako malo. Građani su prosječno izgubili 11 kilograma, strašno. Ljudi su ovisni o slanju novca rođaka izvana - kaže dodajući kako je industrija u potpunosti propala.
- Prošle godine je inflacija bila milijun posto. Za vrijeme Chaveza od 800.000 tvrtki ostalo ih je 230.000. Ili su ih zatvorili ili nacionalizirali pa su bankrotirale - kaže Mara.
U Venezueli živi oko 5000 Hrvata, no kako ističe Josip, velika većina mladih napustila je zemlju i otišla u Sjevernu ili Južnu Ameriku. Hrvatska, kažu nam, pomaže koliko može.
- Prošle godine bio je ovdje veleposlanik i Hrvati su ga molili za lijekove. Kad je došao Maduru, on se uvrijedio i rekao kako u Venezueli nema nikakve krize. Hrvatska nije dobila dopuštenje za pomoć, ali je uspjela preko Caritasa poslati nešto lijekova. Tako bi u četvrtak preko Kolumbije i Brazila trebala doći humanitarna pomoć, ali ne zna se što će Maduro napraviti - kažu Hrgetići koji su u Zagrebu otvorili tvrtku, ali je Josip u Caracasu nastavio s poslom jer se nada da će stanje biti bolje.
- Cijela država je stala, nema proizvodnje. Ja sam na osam posto onog što sam prije radio. No, vjerujem da će se situacija poboljšati. Optimističan sam. Ako se promijeni vlast, možda se sve promijeni. Venezuela je zemlja s ogromnim potencijalom i divnim ljudima koji unatoč svim nedaćama nisu izgubili osmijeh s lica - kaže Josip.
'Bilo je loše, a sada je 100 puta gore'
I Daniel Rodriguez Kargacin (27) pobjegao je iz kaosa koji vlada u Venezueli i došao u Hrvatsku. Tu je već četiri godine, naučio je jezik i našao posao.
- Loše je bilo, a sada je tamo sto puta gore. Zadnjih pet godina je najgorih u povijesti Venezuele. Otišao sam zbog političke i ekonomske krize.Tamo građanski rat traje 20 godina. Po struci sam novinar i bilo je jako teško, tamo nema slobode medija. Puno je prosvjeda bilo i puno je ljudi ubijeno. Odlučio sam otići jer nisam to više mogao gledati ni tako živjeti - priča nam Daniel ističući također nedostatak hrane i lijekova.
- Cijene rastu svaki dan, a prosječna plaća je osam dolara što znači da vam je to ništa. Prije pet mjeseci vam je trebalo 300, a sada 500 dolara. Nafta je pala, nemamo industriju, ne možemo ništa kupiti, vlast ništa ne zna i sve su ukrali, nacionalizirali - kaže Daniel kojemu je djed Hrvat.
Živi i radi u Zagrebu, a u Caracasu su mu ostali roditelji, baka i djed te rođaci.
- Nedostaju mi, čujemo se svaki dan preko svih aplikacija. Ali tu mi je super i za sad nemam plan nikamo otići. Kad sam došao, rekli su mi da neću naći posao godinu dana, a ja sam ga našao za dva mjeseca - kaže.
Za Hrvatsku smatra da je izrazito sigurna zemlja.
- U Venezueli je opasno u 13 sati, a u Hrvatskoj mogu sigurno prošetati u tri ujutro. Do sada tu nisam imao nikakvih problema - kaže Daniel.