Stih jedne pjesme kaže: “Revolucija se neće emitirati”. Možda nije bilo revolucije u pravom smislu te riječi, ali smo bili svjedoci noći koja je opovrgnula tvrdnju iz pjesme. Vojni puč su prenosili na Twitteru. Bio je mirni petak navečer. Sve je izgledalo normalno, čak je i prometna gužva na Bosporskome mostu bila grozna kao i inače.
Odjednom, vozači s mosta počeli su postavljati neke slike i snimke na Twitter. Vojnici u teškim oklopnim vozilima počeli su blokirati most. Prvo što smo pomislili: “Možda postoji opasnost od velikog terorističkog napada nalik onome 9/11, a vojska štiti most”. Ali nove informacije su počele stizati na Twitteru.
Prvi su trenuci pokušaja turskog državnog udara 21. stoljeća, a tradicionalni mediji ne obavještavaju javnost. Sve informacije su dolazile putem društvenih mreža. Avioni F-16 počeli su letjeti iznad naših kuća, a zvukovi helikoptera i pušaka “ubijali” su noćnu tišinu. Čekali smo da nam netko kaže što se događa. Premijer Binali Yıldırım pojavio se na televiziji. Putem mobitela prenio je svoju poruku:
“Ovo je pokušaj vojnog državnog udara. Nikad se nećemo predati. Pozivam sve državljane Turske da izađu na ulice i bore se za demokraciju”.
Nakon premijerova poziva tisuće ljudi okupirali su točke na kojima su se pozicionirali vojnici. Bosporski most, telekomunikacijske zgrade, medijske kuće... Najutjecajniji javni kanal TRT prestao je s emitiranjem uobičajenog programa i samo puštao vremensku prognozu. Trebala nam je prognoza budućnosti.
I onda, u ponoć na TRT1 pojavila se mlada novinarka i pročitala objavu vojnika koji su pokušali državni udar. Svi su bili znatiželjni što će Erdogan napraviti. “Ukazao” se ubrzo putem Facetimea na programu CCN Türk Channel. Bio je bijesan. Pozvao je milijune ljudi da izađu na ulice. Njegova objava promijenila je situaciju.
Pristaše Erdogana i AKP stranke odjurili su na mjesta koja su okupirali vojnici. Tada su se počele događati zanimljive stvari. Policijske postaje su na službene profile na Twitteru profile počele postavljati objavu: “Pozivamo vas na marš”. Spavali smo tek nekoliko sati. Probudili smo se u državi koja je izgubila jedno stoljeće.
Usput rečeno, to je bila noć moderne tehnologije. Javnost je informirana putem Twittera, političke figure su se pojavljivale putem Facetimea, a vojnici koji su pokušali udar dogovarali su se preko Whatsappa. Jedino što nam još nedostaje... Mrtva tijela na ulicama nisu Pokemoni!