Znam da bi Nikola, da je živ, bio jako ponosan na mene. Prije smrti mi je, između ostalog, rekao kako bi jako volio da nastavim s onim što smo zajedno radili - organizirali prikupljanje poklona za bolesnu djecu u bolnicama. Nastavljam, i to preko udruge koja nosi njegovo ime. Nastojat ću činiti i puno više - organizirati smještaj za roditelje čija se djeca liječe u Zagrebu, odlazak na more nekom bolesnom djetetu i slično... kaže za 24sata Jasenka Bastaić, supruga prerano preminulog Nikole Bastaića (43), koji je ovoga svibnja izgubio bitku s karcinomom.
Jasenka je ostala sama, djecu nisu mogli imati, zbog čega su se za Nikolina života srčano posvetili humanitarnom radu - preko društvenih mreža su svake godine, najviše uoči Božića, zahvaljujući dobrim ljudima prikupljali igračke i druge poklone za bolesnu djecu te ih odvozili na odjele u bolnicama. Počeli su to raditi prije osam godina, dok Nikola još nije bio bolestan, ali nastavili i u njegovoj teškoj bolesti, nije odustajao do samoga kraja. Čak i kad je bio fizički izrazito slab, pomagao je Jasenki oko poklona. Njegov se život ugasio 21. svibnja ove godine, ali ne i Jasenkin duh - odlučila je, i ovih dana osnovala Udrugu Nikola Bastaić - za pomoć djeci oboljeloj od malignih bolesti.
- U udruzi će mi pomagati Nikolina sestra Milica Bastaić Lučić, koja mi je kao računovotkinja bila i pomoć u osnivanju udruge. Želja nam je pružati podršku roditeljima oboljele djece, unapređivati kvalitetu života djece, organizirati neke aktivnosti u njihovom slobodnom vremenu... Nadam se da ćemo, uz pomoć donacija dobrih ljudi, i članarine u iznosu od deset eura godišnje, uspijevati neko bolesno dijete poslati na more, nekim roditeljima osigurati smještaj dok se dijete liječi u Zagrebu i slično, kaže Jasenka. Nikola bi to želio, i bio sretan što je osnovala udrugu, dodaje.
Prvu smo priču o Nikoli, podsjetimo, ispričali u svibnju prošle godine, godinu dana prije njegove smrti. Radio je kao vozač tramvaja, kasnije kao mehaničar za tramvaje, i ispričao nam kako je predugo ignorirao simptome karcinoma debelog crijeva. Kad je napokon otišao kod liječnika, bolest je bila već uznapredovala. Nakon silnih ciklusa kemoterapije, Nikola je preko 24sata pozvao sve nas da idemo na preventivne preglede, i da ne ignoriramo znakove koje nam tijelo šalje. Kako je tad kazao, ako javnim apelom spasi i samo jedan život, učinio je puno. Nažalost, bitku s bolešću sam je izgubio.
S Jasenkom, svojom vršnjakinjom, bio je od njihove 16. godine, zajedno su odrastali, i voljeli se. Jasenka je u pandemiji dolazila pod prozor bolnice i Nikoli na transparentu poručivala da bude hrabar, i da ga voli, jer mu zbog korone nije mogla u posjete. Čitavo vrijeme nisu odustajali od prikupljanja poklona za bolesnu djecu. Nikola je prošloga Božića išao na svoju tridesetu kemoterapiju, no svejedno su, zahvaljujući donacijama dobrih ljudi, u bolnice odnijeli 130 božićnih paketa za djecu.
- Sad ne radimo to unatoč mojoj bolesti već sasvim suprotno, činimo to i zbog bolesti, akcija nam je podstrek da izdržimo vlastitu bitku. Viđam u bolnicama te glavice bez kose, i znam kroz što ta nevina dječica i njihovi roditelji prolaze. Nema ničeg težeg u životu - rekao nam je Nikola prošlog Božića.
A onda je, samo pola godine kasnije, svojoj Jasenki rekao: "Ljutka, ja sad idem...". Bile su to njegove posljednje riječi. Preminuo je kod kuće, u svojoj Dubravi, u kojoj je odrastao. Jasenka ga je zvala "Heroj ulice", po istoimenoj pjesmi "Prljavog kazališta", koju je Nikola obožavao, i pjevao do samoga kraja. Preminuo je držeći svoju Ljutku za ruku. U drugoj je ruci, pod pokrivačem, držao "figu" - otpor karcinomu koji ga je tako rano, prerano oteo od života. A Nikola je život volio na najjače.
- Ja moram ovdje ostati što duže, kako bi se o tebi pričalo i pisalo, jer premalo si vremena imao da svijetu pokažeš koliki si, i kakav bio. A bio si najbolji, poručuje Jasenka svom Nikoli, koji bi 19. rujna proslavio 44. rođendan.
Račun udruge Nikola Bastaić na koji je moguće uplatiti donacije: Raiffeisen banka, HR7824840081135411493