Učenici srednjih škola u Hrvatskoj rjeđe su žrtve fizičkog nasilja nego učenici osnovnih škola. Pokazalo je to istraživanje Centra za mirovne studije predstavljeno na okruglom stolu “Nasilje ostavlja tragove – zvoni za nenasilje!”.
Centar je 2014. godine, u suradnji s partnerima, proveo istraživanje o percepciji nasilja u 18 osnovnih i srednjih škola s područja Grada Zagreba, zapadne Slavonije i Like. Sastojalo se od kvantitativnog (upitnici za učenike 8. razreda osnovne škole i 2. razreda srednje škole) i kvalitativnog dijela u obliku dubinskih intervjua sa stručnim suradnicima te fokus grupa s učiteljima, profesorima istih škola.
Anketni su upitnik ispunjavali učenici osmih razreda (dva razredna odjeljenja po školi) u osnovnim školama i učenici drugih razreda u srednjim školama (dva razredna odjeljenja po školi), ukupno njih 700 u veljači 2014. Rezultati anketiranja učenika pokazali su da su neverbalni oblici nasilja po pojavnosti češći od fizičkih oblika. Anketnim upitnikom ispitivala se pojavnost različitih oblika nasilja u posljednjih mjesec dana u dvije uloge: u ulozi počinitelja i trpitelja određenog nasilnog ponašanja.
Najčešći oblik nasilja među verbalnim nasiljem je ogovaranje. Oko tri četvrtine učenika našlo se u situaciji da su bili ogovarani ili da su oni sami ogovarali. Sljedeće po pojavnosti i učestalosti slijedi nazivanje drugog učenika pogrdnim imenom, a to je učinilo oko dvije trećine učenika.
Gotovo identičan broj učenika bio je žrtva takvog ponašanja. Što se tiče fizičkih oblika nasilja, oni su rjeđi, no i dalje dosta zastupljeni. Oko 40 posto učenika navodi kako je gurnulo drugog učenika, a njih polovina pretrpjela je guranje. Udaranje je još rjeđe, to je učinilo oko 37 posto učenika, a pretrpjelo 42 posto učenika. Iako rjeđe nego emocionalno nasilje, fizičko nasilje je ipak počinio, a i pretrpio znatan broj učenika te ga se ne smije ignorirati.
Najrjeđi oblik nasilnog ponašanja su prijetnje drugim učenicima. Petina učenika navodi kako je prijetila drugim učenicima, a njih četvrtina navodi kako im je drugi učenik prijetio. Što se tiče učestalosti, svi promatrani oblici nasilja (bilo da je učenik počinitelj ili žrtva) najčešće su se dogodili jednom ili dva puta u posljednjih mjesec dana. Fizički oblici nasilja ili prijetnje češći su među učenicima, dok učenice češće ogovaraju i sklonije su verbalnom, odnosno psihičkom i emocionalnom nasilju. Internet se pokazao kao poveznica između privatnog i školskog vremena te se neke razmirice (nevezane uz samu nastavu) iz virtualnog prostora (interneta) prenose u prostor škole.
Ujedno je to i “prostor”, a i “vrijeme” na koje škole imaju najmanje direktnog uvida i gotovo nikakvu mogućnost kontrole situacije, a time i uočavanja nasilnog ponašanja ili ponašanja koje može prerasti u nasilno. Elektroničko nasilje je oblik nasilja koji je više prisutan kod djevojčica, koje su ujedno češće i žrtve, mišljenje je stručnih suradnika i nastavnika. Što se izloženosti neprimjerenim sadržajima tiče, rezultati su također zabrinjavajući.
Više od 50 posto učenika primilo je sadržaj putem interneta koji je kod njih izazvao nelagodu ili ih je uznemirio. Rezultati također pokazuju da učenici kao najčešće uzroke nasilja izdvajaju ljubomoru i potrebu za samopromocijom, odnosno želju da netko “ispadne faca”. U najvećem postotku učenici smatraju da je uzrok nasilja to što je netko različit od većine, kao i njegov ekonomski status.
Ravnatelji osnovnih škola koji su sudjelovali na okruglom stolu naglasili su važnu ulogu škola u prevenciji nasilja. Prema njihovu mišljenju, to zahtijeva dobru organizaciju rada škola i specifično stručnih službi, ulaganje u edukaciju nastavnika uz uključivanje ministarstva te izgradnju čvrste suradnje između škola, roditelja, policije i centara za socijalnu skrb. Također su istaknuli kako škola treba stvoriti sigurno okruženje za učenike, uz volonterski angažman nastavnika u provedbi niza aktivnosti s učenicima izvan nastave.
Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku