U studenom 2012. prvi teretni avioni odlaze sa zagrebačkog Plesa i lete prema Jordanu. U njima se nalaze pošiljke oružja: bacači granata, streljivo, puške i kacige. Dio oružja prikupljen je iz hrvatskih skladišta. Ostatak je dopremljen iz nekoliko europskih zemalja i transferiran dalje prema Jordanu. Gotovo tri godine kasnije, u rujnu 2015., prve kolone izbjeglica iz Sirije stižu na hrvatsku granicu. Kakva je veza između ovih događaja?

Krajnje odredište oružja koje je iz Hrvatske dopremljeno u Jordan bilo je Sirija, odnosno pobunjenici koji su pokušavali svrgnuti tamošnjeg predsjednika Bašara al-Asada.

Dostava oružja je, navodno, dogovorena u Americi između hrvatskog veleposlanika Joška Pare i tamošnjeg veleposlanika Saudijske Arabije. Ta zemlja je tad logistički i vojno stvarala postrojbe koje su bile zametak ISIL-a, a koje su danas okosnica Islamske države. U veljači 2013. izbio je skandal.

New York Times je objavio članak u kojem opisuje dostavu oružja iz Hrvatske prozapadnim sirijskim pobunjenicima preko Jordana. U samo tri mjeseca, od studenoga 2012. do veljače 2013., sa zagrebačkog Plesa 75 transportnih zrakoplova Turkish Carga i Jordanian International Air Carga u Jordan prevezlo je čak 3000 tona oružja.

Kako doznaju 24sata, dogovoreno je da oružje stvarno plati Saudijska Arabija, a da se ono formalno fakturira kao prodaja Jordanu.

Od tada su s Plesa sljedeće dvije godine u kontinuitetu stalno kretale isporuke svih vrsta oružja prema Jordanu koji ih je prosljeđivao na sirijsko i iračko ratište.

Upitna je bila i uloga SAD-a u cijeloj priči. Istina je da je SAD znao da se sve to događa, ali se ni jednom gestom nisu htjeli upetljati u proces. Cijeli slučaj se navodno bazirao isključivo na trilateralnom dogovoru Hrvatske, Saudijske Arabije i Jordana.

Hrvatsko ministarstvo obrane i ministar Kotromanović višekratno su upozoreni da oružje završava u nekontroliranim islamističkim skupinama, međutim isporuke su se nastavljale. S tim je problemom bila upoznata i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ali je izostala i bilo kakva njezina reakcija, što je čudno s obzirom na to da je Hrvatska u UN-u glasala za Sporazum o trgovini oružjem. Taj sporazum snažno obvezuje članice da vode računa hoće li oružje kojim trguju biti upotrijebljeno protiv civila, što je apsolutno slučaj s militantima u Siriji, ili u počinjenju ratnih zločina. Uostalom, od 2008. Hrvatska se obvezala provoditi osam kriterija EU pri izvozu oružja, od kojih jedan izričito navodi zabranu izvoza oružja u slučaju “rizika od preusmjeravanja robe unutar zemlje destinacije ili izvoza u treću zemlju pod neželjenim okolnostima”.

Situacija za Hrvatsku postaje iznimno neugodna sljedećih mjeseci kada su se pojavile snimke hrvatskog oružja u rukama radikalnih islamističkih skupina. Britanski bloger je na svojoj stranici objavio fotografije radikalnih boraca s hrvatskim raketnim bacačima RBG 6. Ti radikalni borci postali su jezgra Islamske države.

Nakon sukoba postrojbi ISIL-a, naoružanih hrvatskim oružjem, s kurdskim pešmergama, bizarno je da RH počinje, navodno, naoružavati i pešmerge. Dakle, mi smo naoružali obje sukobljene strane.

Nepoznato je gdje je završio taj krvav novac jer su iznosi dobiveni za oružje znatno veći od formalno navedenih. Riječ je o nezamislivim iznosima. Također su neke privatne tvrtke bile dio aranžmana te su, zahvaljujući tom početnom poslu, hrvatske Vlade prodavale znatne kontingente naoružanja bliskoistočnim državama. Hrvatski izvoz oružja u Jordan za 2012. godinu dokumentiran je u godišnjem izvješću o izvozu i uvozu robe vojne namjene Vlade RH, o čemu je pisao Express.

Prema tim podacima, Hrvatska je te godine u Jordan izvezla oružje vrijedno 6,9 milijuna američkih dolara. Riječ je o 380 bacača granata, 38 komada “vojnog oružja”, dva milijuna komada streljiva, 4800 pušaka i 2500 kaciga, pa je praktično nemoguće izbjeći zaključak da je riječ upravo o oružju koje je, unatoč embargu, završilo u Siriji. U izvješću, međutim, stoji da je Hrvatska s Jordanom ugovorila zapravo izvoz oružja od čak 33 milijuna dolara. To znači da je u sljedećim godinama

Hrvatska Jordanu trebala isporučiti oružje vrijedno još oko 26 milijuna dolara. Riječ je o još 320 bacača granata, 412 komada “vojnog oružja”, te oko 10.000 pušaka i četiri milijuna komada vojnog streljiva.

No godišnje izvješće za 2013. i 2014. godinu objavljeno je bez tablice zemalja u koje se oružje izvozi, pa se više ne vidi koliko je oružja završilo u Jordanu.

Sve ovo nas potpuno delegitimira da se pravimo kao da nas se ne tiče sirijski sukob, u njega smo na ovaj prljavi način upetljani i više nego nego neke bivše kolonijalne sile na čiju se krivicu danas pozivamo. Za sudbinu sirijskih izbjeglica i mi smo zbog naše vlade krivi, i dužni smo snositi teret njihova zbrinjavanja. To je suočavanje s istinom i ispit naše humanosti.    

"Oružje ste slali da vas prime u EU"

Na sastanku Savjeta za nacionalnu politiku na Pantovčaku prije dvije godine potegnulo se pitanje slanja oružja iz Hrvatske sirijskim pobunjenicima, i to prije no što su to objavili svjetski mediji.

Osim ljudi iz vanjske politike, bilo je znanstvenika i akademika, a na sastanku s Josipovićem tema je bio Bliski istok. Novinar i diplomat Zlatko Dizadrević, ondašnji veleposlanik Bosne i Hercegovine u Siriji, bio je na sastanku zbog njegova poznavanja Bliskog istoka.

- Bilo je tamo raznih razmišljanja. Tad sam napomenuo kako se Hrvatska ne bi trebala eksponirati i kako je povlačenje Ine iz Sirije, prema naputku EU, bilo brzopleto jer su mnoge strane kompanije i dalje ostale prisutne. Kazao sam tada i da pristanak da Hrvatska bude sabirni centar za slanje oružja sirijskim opozicijama nije dobar potez – govori Dizdarević, koji se samo nekoliko dana prije sastanka na Pantovčaku vratio iz Damaska i Bejruta.

Britanski i američki mediji nedugo nakon toga analizirali su kako je u to je vrijeme postojao jak pritisak da zemlje EU ne šalju oružje u zaraćena područja, dok je Hrvatska ipak bila pod pritiskom od EU i SAD-a da to ona učini, a sve kako bi bez problema bila primljena u EU. Naime, sve se to događalo svega nekoliko mjeseci prije ulaska Hrvatske u EU. Sudionik sastanka kaže kako je reakcija predsjednika Ive Josipovića na to da se iz Hrvatske slalo oružje u Siriju djelomično otkrivala neznanje. Pomalo zbunjeno rekao je da su to neprovjerene stvari i da to nije točno, no činilo se kako je već čuo za tu priču. Nakon toga za riječ se javio Dizdarević te mu objasnio kako je to vrlo lako provjerljivo. U svakoj državi postoji ured u kojem se ljudi bave dozvolama za prelet aviona preko teritorija države. Zato, ako netko prijavi da preko BiH za Jordan dnevno leti određeni tip aviona sa specijalnim teretom, što svi koji su u tom poslu znaju da je riječ o vojnom teretu, prilično je jasno o čemu se radi. Nakon toga Josipović nije više ništa komentirao, svjedoči sudionik sastanka.Samo nekoliko dana kasnije New York Times objavio je kako je oružje preko Hrvatske otišlo u ruke pobunjenika, a ubrzo je osvanuo i video na YouTubeu s ISIL-ovcima koji drže hrvatsko oružje. Ipak, kako doznajemo, količina hrvatskog oružja u toj pošiljci od 3000 tona je bila zanemariva, većinom je bila riječ o oružju iz EU, koje ona nije mogla poslati, nego je za to “iskoristila” Hrvatsku koja je bila u strahu da je neće primiti u članstvo.

- Meni je tad bilo nevjerojatno i neshvatljivo da je jedna politika u tolikoj zabludi i da se Hrvatska upustila u tuđe igre jer je mislila da je to njena obveza – kaže Dizdarević.

Nakon što su se pojavili podaci o hrvatskom oružju u Siriji, hrvatski predsjednik Ivo Josipović tada je potvrdio kako je znao za izvoz više od 200 tona hrvatskog oružja u Jordan 2012. godine.

- Hrvatska nije izvozila oružje u Siriju. Što treće zemlje ili neki drugi koji izvoze oružje dalje čine s tim, to, nažalost, ne možemo kontrolirati - odgovorio je ondašnji predsjednik Republike Josipović 2013. godine.     

Ni vlast ni oporba se ne žele miješati

Pojedini saborski zastupnici s kojima smo razgovarali navode da o hrvatskom oružju u Siriji nemaju informacija, jer je riječ o eventualnim državnim poslovima koji su u pravilu tajni. Ako je točno da je iz Hrvatske otišlo nekoliko tisuća tona europskog oružja za sirijsku “opoziciju” preko Jordana, smatraju da o toj temi su pozvani govoriti nadležni u državi. Napominju i da je u ovom slučaju potrebno voditi računa o nacionalnim interesima. Ako su navodi točni, smatraju da je uloga Hrvatske u tom slučaju bila minorna. Iako su ranije često zazivali osnivanje istražnih povjerenstava kako bi se “stvari istjerale na čistac”, u ovom slučaju mišljenja su da takvo što nema smisla. Jedan od argumenata je da istražna povjerenstva, posebno saborska, u svim dosadašnjim slučajevima nisu dala rezultate, osim što je na njih potrošeno vrijeme i živci, a drugi argument je činjenica da bi ovaj saziv Sabora trebao se raspustiti do petka 25. rujna. Ni neki hrvatski europarlamentarci ne misle da bi u ovoj situaciji ikakva istražna povjerenstva imala smisla.     

Protutenkovski raketni bacač koji nalikuje na oružje JNA

Britanski bloger objavio je i fotografiju ispaljivanja projektila iz protutenkovskog raketnog bacača. To oružje, tvrdi bloger, nalikuje na bacač M79 Osa, kalibra 90 mm koji je bio razvijen još u JNA. Fotografija je navodno snimljena u Iraku 2013. godine.     

Česte letove primijetili su zračnoj kontroli BiH

Oružje je u Jordan navodno prevoženo zrakoplovima Turkish Carga i Jordanian International Air Carga. Navodno su česte transporte s Plesa prema Jordanu primijetili su u zračnim kontrolama Bosne i Hercegovine i Turske. Od početka studenoga 2012. do ožujka 2013. bilo je 75 preleta teretnih zrakoplova iz Hrvatske u Jordan.     

Ručni bacači granata u rukama džihadista nalikuju na Hrvatske     

Na fotografijama i snimkama koje je u ožujku 2013. godine objavio britanski bloger vide se maskirani džihadisti koji u rukama drže ručni bacač granata RBG 6, hrvatske proizvodnje.   

Josipović: Prodali smo oružje, nije nikakva tajna

Hrvatska je prodala oružje Jordanu, što nije nikakva tajna. Riječ je o legalnom aranžmanu koji je i međunarodno evidentiran, sukladno praksi nadzora trgovinom oružjem, komentirao nam je u utorak bivši predsjednik Ivo Josipović.

- Što je Jordan dalje činio s oružjem i je li ga dalje prodao, možemo samo nagađati. Netočno je da je Hrvatska bila sabirni centar za oružje iz europskih zemalja. Hrvatska je trgovala samo oružjem iz vlastitih zaliha, uvijek sukladno domaćem zakonodavstvu i međunarodnim standardima. Sve odluke vezane uz prodaju oružja, sukladno zakonu, donosi Vlada Republike Hrvatske - zaključio je Josipović.

- Priča s oružjem ima dva dijela. Prvi je iz 2013. o hrvatskom oružju koje je preko Jordana završilo u rukama islamista. Drugi je prošao nezapažen. Radikalno je promijenjeno Godišnje izvješće o prometu naoružanja i vojne opreme, smanjilo se na desetinu one veličine iz ranijih godina - kaže Igor Tabak, vojno-politički analitičar portala Obris.org.

- Maknute su zemlje u koje se izvozi. Tablice iz kojih smo 2013. vidjeli da smo izvozili oružje u Jordan, više se ne vide. Taj dio je sad povjerljiv - kaže.

Sve se poklopilo s ratom u Siriji

Jordan je 2012. poslije SAD-a bio naša daleko najizdašnija mušterija. Od osamostaljenja Hrvatske Jordan nikada nije bio važan kupac našeg oružja, jer je uvijek raspolagao vrlo modernim naoružanjem. Zato je nagli interes Jordana za isluženim oružjem MORH-a bio vrlo sumnjiv. A sve se poklopilo s eskalacijom sukoba u Siriji.

- Postoji mogućnost da smo tijekom sljedećih godina nastavili izvoziti oružje. No službeno izvješće je 2010. imalo 100 stranica, to je za 2013. palo na nekih 10 stranica - rekao je.

- Kada je RH prodavala veći dio tehnike, bilo je to jugoslavensko. Bilo je govora o VBR­-ovima RAK 12, o M79 Osi kao protuoklopnom bacaču. Nedvojbeno ta operacija nije mogla ići mimo hrvatskih vlasti. Predsjednik je jasno potvrdio da je bio informiran. Nedvojbeno i ministar obrane, a s obzirom na osjetljivost posla, bilo bi logično i ljudi iz vrha vojnih i obavještajnih službi - kaže Tabak.

U proljeće 2014. za tjednik Express je navode o hrvatskom oružju u rukama sirijskih pobunjenika komentirao Ahmad Munnir Mohammad, vojni savjetnik sirijskog predsjednika Bašara al Asada.

- Sirija funkcionira kao pravna država, što znači da nikoga ne bismo neargumentirano optužili. Sjetite se, prošle godine kada su naši vojnici u žestokim okršajima s pobunjenicima na području Homsa prilikom čišćenja terena pronašli desetke SIM kartica iz Hrvatske. Naposljetku se ispostavilo da su ih teroristi koji su došli iz BiH donijeli sa sobom. Ali ako bi se pokazalo da Hrvatska stoji iza krijumčarenja oružja, budite sigurni da o tome nipošto ne bismo šutjeli - kazao je tada.