Veliki Anićev rječnik hrvatskoga jezika definira sprdačinu kao izrugivanje, odnosno izvrgavanje ruglu. Debela, tvrdo ukoričena knjižurina nije ilustrirana, ali da jest, kraj pojma sprdnje stajala bi ilustracija hrvatskog pravosuđa. Kako drukčije, osim sprdačinom, objasniti prizore Tome Horvatinčića koji ležerno provodi nedjelju na zagrebačkom Cvjetnom trgu kupujući kestenje?