Redovi ispred pučke kuhinje vidno su se povećali. Unazad tri godine s 300 obroka sada kuhamo 400 obroka dnevno, a ove zime zbog inflacije i poskupljenja, očekujemo da će ta brojka biti još veća, kazao nam je fra Vladimir Vidović, ravnatelj Doma sv. Antuna i voditelj pučke kuhinje u Zagrebu.
Bez obzira na vremenske uvjete, svakog dana duž ulice na zagrebačkom Svetom Duhu gotovo isti prizor - dugački redovi ispred pučke kuhinje kojima se sve teže nazire kraj. U redu za tanjur, najčešće toplog variva uz komad kruha, skromnu salatu i malo voća, najviše ima umirovljenika, nerijetko jedva pokretnih i bolesnih; sve više je beskućnika, ali i mladih ljudi, mnogima će taj topli obrok biti možda jedini obrok u danu.
Da je u Zagrebu sve više gladnih govori i činjenica da u pučkoj kuhinji ne pamte takav broj korisnika još od kraja Domovinskog rata kada je kuhinja otvorena za prognanike i izbjeglice. Tada se na Sv. Duhu kuhalo oko 600 obroka dnevno. S godinama se broj obroka smanjivao, te je dvadesetak godina stagnirao na oko 300. No, ove zime procjenjuje se da bi ta brojka mogla narasti i na 500-tinjak obroka svaki dan.
- Situacija se počela mijenjati za vrijeme korone, tad smo primijetili da nam dolaze i mlađi ljudi koji su izgubili posao - kaže nam fra Vladimir.
S druge strane, u četiri pučke kuhinje Dobrog Doma Grada Zagreba, broj korisnika se - smanjio. Prema odgovoru koji su nam dostavili iz Grada, pravo na pučku kuhinju do kraja listopada ove godine imalo je 1770 korisnika, dok je primjerice, do kraja 2019. taj broj bio 2325. No ondje ne može bilo tko ''s ulice'' doći i tražiti hranu, već samo oni koji posjeduju socijalnu iskaznicu. Zimi, ističu, nastoje osigurati obrok svima koji se nađu u potrebi. Za vrijeme ekstremno niskih temperatura, u prostoru pučke kuhinje u Branimirovoj 35, osigurava se dežurstvo noću za beskućnike, odnosno za sve koji se nađu u potrebi, uz topli napitak i sendvič.
No Mile Mrvelj, predsjednik Udruge Fajter kaže da se prema evidenciji Hrvatske mreže za beskućnike, samo njihov broj u Zagrebu unazad četiri godine povećao s 2000 na 3000. Najčešće su to beskućnici bez mjesta prebivališta, osobne i zdravstvene iskaznice, pa tako ni socijalne iskaznice koja bi im garantirala topli obrok u gradskoj pučkoj kuhinji. Ti ljudi, kaže, nisu čak ni broj u sustavu.
- Nerijetko bolesni, prepušteni su sami sebi, žive po napuštenim ruševinama i vagonima... Stoga su kuhinje poput one na Sv. Duhu, uz kontejnere za smeće, jedini izvor hrane za beskućnike - kaže Mrvelj.
Troškovi pučkih kuhinja unazad godinu dana porasli i do 30 posto. Iako im Grad Zagreb pokriva dio financija, njihov budžet uglavnom se pokriva donacijama. Uz režije, i cijene hrane skočile su u nebo.
- Sada moramo uložiti dodatni trud kako bismo osigurali sve neophodne namirnice. Najviše nam fali meso, jer je najskuplje - kaže fra Vladimir koji odbija i pomisliti na smanjivanje obroka. Korisnici, koliko god ih bilo, nikad neće ostati uskraćeni za obrok kakav zaslužuju, odlučan je.
- Nekome tko je cijeli dan na ulici, barem minimalno možemo osigurati taj jedan topli obrok - poručuje fra Vladimir.