U svega dva dana skupili smo više od 500 jakni. Sretni smo jer smo već sad pomogli mnogima kojima je to potrebno, ispričala nam je Sanja Bionda, predsjednica udruge Portal dobrote.

Udruga je u utorak pokrenula humanitarnu akciju u kojoj građani na stalku ispred dućana Prostor manufakturne slobode u Tkalčićevoj 61 u Zagrebu mogu ostaviti svoje stare jakne koje im više nisu potrebne te tako pomoći beskućnicima i potrebitim osobama koje si u ovo hladno zimsko doba istu ne mogu priuštiti. Bionda je istaknula da će dio jakni odnijeti i u prihvatilišta diljem Zagreba. Osim kaputa, svi građani ispred dućana mogu donijeti i šalove, deke te cipele. Otkako je akcija počela, jako puno ljudi već je došlo izabrati si jaknu, a Bionda je istaknula da će jedan dio kaputa preko noći ostavljati ispred dućana, prvenstveno zbog ljudi kojima je možda neugodno danju dolaziti i uzeti jaknu. Akciju će uskoro proširiti i na ostale hrvatske gradove.

Ugasili grijanje na Glavnom kolodvoru

Nakon dugo vremena izašao sam s prijateljima u restoran na večeru. Već to kasno popodne vani je bilo ledeno te je hladan vjetar pošteno štipao za lice. U dobrom društvu, vrhunskom restoranu i ukusnoj hrani, vanjskih -10 stupnjeva Celzijusa uopće mi nije bilo na umu. Nisam slutio da bi mi takvom sitom i zadovoljnom, samo nekoliko minuta s beskućnicima moglo ostaviti bez sna.

Meteorolozi su za ponedjeljak najavili jednu od najhladnijih noći ove godine. Građani su to ozbiljno shvatili pa su se sklonili na vrijeme, no Zagreb je pun beskućnika koji nemaju tu mogućnost. Iako postoji nekoliko mjesta u gradu gdje ih se stalno može sresti i stalno prolazimo pokraj njih i okrećemo glave. Te noći naći ih bilo je ravno čudu.

Ceste su bile gotovo prazne već oko 22.00 sata. Grupice ljudi čekale su tramvaje, a s gotovim programom adventa i turisti su napustili Zagreb. Prva stanica bila nam je zagrebački Glavni kolodvor. Ljudi su hvatali zadnje vlakove te nisu bili raspoloženi za priču o hladnoj noći. U glavnom holu zgrade prišli smo čovjeku koji prodaje knjige na štandu koji radi 24 sata. Nasmiješen, dobro odjeven i ljubazan odmah nam je rekao kako tražimo na krivom mjestu.

- Nema vam ovdje više beskućnika. HŽ je ugasio grijanje u čekaonicama i sad traže neka druga mjesta - kratko je rekao muškarac. Na istom mjestu radi zadnje tri godine i htio-nehtio, dobro prati svakodnevni prolazak ljudi.

- Policija je imala puno provjera u zadnje vrijeme te su tako i njih porvjeravali i maknuli. Nekad ih je bilo na desetke koji su se stiskali uz radijatore. Sad su radije u tramvajima jer im je ondje puno toplije - kaže muškarac. Istovremeno je pratio ljude koji su se vrzmali oko štanda i gledali kuharice i križaljke. Iako promatra ljude, za njih kaže, nikako ne može pronaći pojašnjenje za njihovo ponašanje. Nemaju rutinu u prolasku niti u kupnji pa ga tako svaki put iznenade. Tako mu je prije nekoliko noći došao čovjek u 3.00 sata ujutro. Bio je sam te je potrošio barem 500 kuna na literaturu. Slično je napravio i Ante Kostelić koji je u 1.00 ujutro tražio knjige. I otišao sa smješkom. O ponašanju ljudi na kolodvoru puno znaju prodavači u pekarnici koja također radi 24 sata. Oni su u svojoj prostoriji puno mirniji, a grijanje im kraj pećnica radi i više nego dobro. I oni kažu kako beskućnika gotovo više ni nema na kolodvoru. Oni koji se i zdrže su mirni i ne rade nikakve probleme jer žele samo odmoriti na nekoliko sati prije no što ih potjeraju dalje. Desetak metara dalje, u samoj čekaonici susreli smo dvije žene koje su sjedile na sjedalicama i kratile vrijeme razgovorom. Beskućnice su, hladno im je i nikako ne mogu razumjeti odluku HŽ-a da ugase grijanje u javnom prostoru.

Ovo uopće nije humano. I mi smo ljudi

- Ovo uopće nije humano. I mi smo ljudi. Rekli su da to rade zbog pijanaca koji dolaze, no oni će opet piti i na drugim mjestima pa im je potpuno svejedno - počele su žene priču. Imena ne spominju, ne žele se fotografirati no svoju su priču spremno podijelile. Kažu, ženama na ulici je puno gore. Muškarcima netko i pomogne no njih redovito zaobiđu.

- Nekad je tu bilo više ljudi. Dolazile su čak i majke s djecom, no sad su radijatori hladni. Kad su dolazile izbjeglice, došli su im ljudi pomagati. Nosili su im tu vreće za spavanje, odjeću i hranu, a mi kao da ne postojimo. Pitaju nas kako smo, a nitko nam ne bi donio deku da se ogrnemo jer nam je hladno – razočarano pričaju. I same su svjedočile da bi se neki beskućnici ukočili od hladnoće. Zvale su i u pomoć jer bi ljudi pothlađeni sjeli i nisu mogli ustati. Pozlilo bi im pa su liječnici Hitne pomoći morali intervenirati.

- U prihvatilištima situacija nije bolja. Mali su to prostori, a beskućnika je sve više. U nekima svaki dan daju za jesti krumpir ili tjesteninu pa su se neki razboljeli jer su jeli jednoličnu hranu. Privatnosti nema – rekla je jedna žena i dodala kako već ujutro moraju nazad na ulicu. Dok smo pričali, svaka od njih pokazala je kako na sebi imaju puno slojeva odjeće zbog kojih se pomalo i gegaju dok hodaju. Kažu, drugačijeg načina da se zagriju nemaju. Preživjele su mnoge zime, a ova im po ničem nije drukčija. Nakon kratkog razgovora uputili smo ih i na dobre ljude s Portala dobrote koji skupljaju i dijele zimske jakne. Dali smo im adresu i podatke te da im se jave. Uz mnogo riječi zahvale rastali smo se i opet kročili na zrak koji je bio gotovo hladan kao i onaj u zgradi. Ispred je stajalo nekoliko policijskih marica s plavcima koji revno dežuraju na svim frekventnim mjestima. Umorni od sjedenja, cupkaju pored vozila. Svakim izdahom stvaraju mali oblačić, no posla nasreću nemaju. Kako smo doznali pripremajući se za teren, krajem prošle godine imali su mnogo racija i provjera u glavnom gradu. Podignut je stupanj sigurnosti zbog opasnosti od terorizma pa su se ni krivi ni dužni na meti našli i beskućnici. Prema njime nisu bili nimalo grubi, no s nekim navikama su morali ipak prestati. Više tako ne ulaze ni ne spavaju u vagonima po kolodvorima te su odlučili potražiti neka mirnije mjesta van gradskog centra.