Turska vojska sebe smatra čuvarom sekularnog uređenja u zemlji i od 1960. uspješno je izvela tri državna udara protiv civilnih vlasti, piše agencija dpa.   

Državnim udarom srušena prvog demokratski izabranog premijera

Prvi udar izveden je 27. svibnja 1960. Vojska je smatrala da je ugrožen demokratski sustav. Vlada je ograničila slobodu medija i prava oporbenih političara što je dovelo do studentskih nemira. Vojnim udarom generala Cemala Gursela srušena je vlada prvog demokratski izabranog premijera Adnana Menderesa. 

Premijer Menderes i dva ministra obješeni su u rujnu 1961. Za 12 ostalih, među kojima je bio i predsjednik Celal Bayar, smrtna kazna zamijenjena je doživotnim zatvorom. Vojska je ostala na vlasti 17 mjeseci.

Vojska se ponovno umiješala u turske političke prilike 1971. godine

Druga vojna intervencija izvedena je 12. ožujka 1971. takozvanim "Memorandumskim vojnim udarom". Ona se smatra odgovorom na nasilni ekstremizam krajnje ljevice. Vojska je prisilila premijera Suleymana Demirela na ostavku. Vojska je, pod zapovjedanjem načelnika glavnog štaba, generala Memduha Tagmaca, uputila predsjedniku Cevdetu Sunayu ultimatum za njegovu smjenu.

Sljedeće godine vojska je ponovno predala vlast civilnoj vladi.

Krizno stanje koje je uslijedilo dovelo je do uhićenja oko pola milijuna ljudi

U devetom mjesecu 1979. godine načelnik glavnog štaba, general Kenan Evren, generalu Saltiku zapovijedio je da sastavi izvještaj o stanju u zemlji. U izvještaju koji je Saltik preporučio pisalo je da savjetuje rušenje vlade.  Krizno stanje koje je uslijedilo dovelo je do uhićenja oko pola miliona ljudi, od kojih je oko 230.000 bilo suđeno, a dosuđeno je i oko 50 smrtnih kazni. Uhićeni su svi vodeći političari, raspušten parlament, političke stranke i sindikat. Uhićen je i premijer Demirel kojem je dekretom vojne vlasti zabranjena politička aktivnost.

1982. su donijeli novi Ustav, a vojna vlast  je službeno završila u studenome 1983. godine. Nakon toga je obnovljena demokracija, a vladu je formirao Turgut Ozal iz Stranke domovine.

Dana 30. lipnja 1997. vojska se uplela u politiku ali nije izvela udar. Prisilila je na ostavku  prvog turskog islamističkog premijera Necmettina Erbakana. On je bio mentor sadašnjega turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.