U samo dva dana, Inga Sokolnikova napunila je čak dvije sobe svog salona ljepote u njujorškom Brighton Beachu donacijama pelena, odjeće i medicinskih potrepština za rodnu Ukrajinu
Osim Ukrajinaca, potrepštine su donirali Rusi, Gruzijci, Uzbeci i Azeri koji žive u ovom šarolikom susjedstvu na obali južnog Brooklyna.
“Svi ljudi iz našeg dijela svijeta bez puno razmišljanja od vlastitog novca kupuju, prikupljaju stvari i donose ih ovamo”, kazala je 48-godišnja Sokolnikova na rubu suza.
Ispričala je i kako je njezin brat zbog ruskog bombardiranja Kijeva nekoliko dana morao provesti u bunkeru.
Rat u Ukrajini potresao je stanovnike Brighton Beacha, susjedstva u kojemu se na svakom uglu mogu vidjeti natpisi na ćirilici i gdje svi stanovnici bivšeg Sovjetskog saveza žive rame uz rame već desetljećima nakon što su se 1970-ih krenuli doseljavati u valu emigracije, zbog čega je naselje i dobilo naziv “Mala Odesa”.
Ruski napad na Ukrajinu uzburkao je emocije, no Ukrajinci iz ove četvrti kažu da ih zajednica podržava.
“Nema tenzija među nama”, rekla je rođena Kijevljanka Jelena Mahnin, izvršna direktorica programa za unapređenje poslovanja u Brighton Beachu. “Ako ste čovjek, suosjećate s Ukrajincima.”
Šezdesetogodišnja Mahnin kazala je da već danima ne spava. Njezini prijatelji koji se nalaze u središtu sukoba stalno je zovu i šalju poruke, a ona kaže da se oslanja na svoga ruskog supruga.
“On zna i razumije što se događa, no ne razgovara mnogo o tome sa mnom”, kazala je. “Priđe mi, sjedne pored mene, i primi me za ruku.”
Ukrajinska Amerikanka Irina Rojzin (60) zabrinutа je da će sada biti širenja predrasuda prema Rusima, te se pita bi li trebala promijeniti naziv baletne škole koju je osnovala u Brighton Beachu prije gotovo 30 godina.
U opisu Brightonskog baletnog kazališta stoji da je to škola rusko-američkog baleta. Rojzin se nada da je ljudima jasno da se naziv odnosi samo na napredne tehnike poučavanja koje je razvila slavna ruska balerina Agripina Vaganova.
Kako bi približila ideju da rusku vladu ne treba poistovjećivati s građanima Rusije, navela je primjer Čajkovskoga. “Ne možemo iz svojih života izbaciti ruskoga skladatelja Čajkovskog. Ne želim da ljudi budu ljutiti na Rusiju na isti način na koji su bili ljutiti na Kinu kad se prvi put pojavio covid”.
Ukrajinske zastave izvješene su na mnogim zgradama, a donacije za Ukrajince ne dolaze samo iz ove četvrti, već i iz drugih dijelova grada.
Udruženje rusko-američkih policajaca, koje predstavlja rusofone policajce, postavilo je kutije za donacije u postajama diljem grada. Primaju kutije prve pomoći, ibuprofene, sterilne gaze i kompresivne zavoje koje žele poslati u istočnu Europu.
Poriv za darivanjem
U posebnoj prostoriji u rimokatoličkoj crkvi Anđela čuvara u Brighton Beachu, žene razvrstavaju kartonske kutije i plastične vrećice pune donacija, u kojima se nalaze tjestenina, paste za zube, tamponi, hrpe raznobojne odjeće i te barem jedna gas maska.
Namjeravale su poslati ih poznanicima u Poljskoj koji bi ih potom proslijedili Ukrajini. Tu su akciju započeli roditelji i osoblje obližnje subotnje škole za ukrajinsku djecu i župljani crkve u kojoj se mogu čuti propovijedi na ruskom, ukrajinskom, bjeloruskom, poljskom i engleskom jeziku.
Svećenik Sergij Emmanuel u mobitelu ima fotografije zgrade škole uništene u bombardiranju. Poslao mu ih je prijatelj iz Žitomira, grada u Ukrajini u kojemu je odrastao.
Govori više jezika, te je kazao je da je primio mnoge pozive podrške te donacije od ljudi za koje je po naglasku prepoznao da su Rusi.
“Ljudi se srame reći da su iz Rusije. Umjesto toga kažu da su odavde. Mora da se boje, no zašto? Zbog jednog luđaka?”, kazao je.
>>Stanje u Ukrajini iz minute u minutu pratite ovdje<<
Žene koje razvrstavaju donacije smatraju da ne doprinose mnogo, no kažu da je lakše dok si odvlače pažnju od neizvjesnosti i brige oko rodbine i prijatelja u Ukrajini.”
“Najgore je kad je kod nas dan, a kod njih noć”, rekla je Julija Dereka, 33-godišnja učiteljica u subotnjoj školi.
“Molimo se da se ujutro probude i nazovu nas.”