Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

U ovom razredu i učiteljica diže ruku kad želi doći do riječi - baš kao i učenici. Ali to nije obična učiteljica. Ona je Vesna Perhoč iz OŠ ‘‘Dr. Ivana Novaka’’ u Macincu pored Čakovca - učiteljica koja ruši sve predrasude.

- Svoje učenike oduvijek podučavam da ne moraju vikati da bi ih se čulo. I sama to poštujem. Podignem ruku i čekam da me primijete. I doista, nikad nisam ni podigla glas - kaže učiteljica. Prošle godine ispratila je razred četvrtaša koji je bio cijeli romski, a danas je u njezinom prvom razredu većina Roma -, od 18 učenika, njih 15. U toj školi radi već 25 godina.

- Prije 25 godina, kad sam počela raditi, omjer učenika Roma nije bio kao danas. U razrednoj nastavi sad je 90 posto Roma. No isto tako prije bi rijetko tko došao do 8. razreda. Danas većina upisuje srednju školu, i to onu koju žele. To je zajednički uspjeh svih nas. Uostalom, mi smo se prestali dijeliti na Hrvate i Rome. Mi smo zajednica i cilj nam je sve raditi skupa, jer kad tako radimo, tada smo i uspješni - govori učiteljica.

No njezin razred je poseban je i po pristupu učenju koji Vesna koristi.

- Netko uvijek vidi samo problem, a mi smo oni koji vidimo priliku u svemu. I ne , moji učenici nisu svi odlikaši, kao ni u drugim razredima, ali za svakog svojeg učenika mogu reći da je doista dao sve od sebe da nešto postigne - kaže Vesna.

Svaki dan nastavu započinju na jednak način. Kad zvoni, svi đaci uzmu svoje stolice i okupe se u krugu. “Dobro jutro, prijatelji!”, uzviknu veselo.

- Prepričavaju svoje dogodovštine, osjećaje, što su radili, s kim su se družili, kako su proveli slobodno vrijeme... Prvašići su vrlo kreativni. Nekad ispričaju što su gledali u ‘Dnevniku’, nekad me obavijeste kad će prema prognozi padati snijeg, neki jednostavno kažu dalje jer im se to jutro ne razgovara, neki prepričaju kako im je mama ispekla pizzu... Navikli su dijeliti samo pozitivne osjećaje i priče. AkoUkoliko netko ima neki ozbiljniji problem, samo me pogledaju i kažu: ‘Učiteljice, ispričat ću ti nešto kasnije’. Znam da je to nešto intimno što žele podijeliti. Nakon toga jedni drugima šalju želje. Mališanima je u posljednje vrijeme najčešća želja: Želim ti da budeš sretan i da imaš puno ljubavi... - objašnjava Vesna. Nakon toga klinci počinju s igrom - ali prožetom edukativnim sadržajima, odnosno gradivom koje trebaju savladati.

- Matematiku je puno lakše naučiti kroz zanimljive igre - kaže Vesna. Za nju nema prepreke. Iako mališani često ne znaju dovoljno dobro jezik, iako mnogi dolaze iz siromašnijih obitelji i doma nemaju laptope, didaktička pomagala ili knjige koje im olakšavaju učenje, Vesna uvijek nađe način, u suradnji s roditeljima i djecom, da oni postignu maksimum.

- Svako dijete ima svoj potencijal. A nama učiteljima je zadaća osjetiti koje su njihove jake strane - kod nekoga je to matematika, kod drugog gluma, kod trećeg pjevanje... Baš svatko je po nečemu poseban - kaže učiteljica koja je organizirala i radionice za roditelje predškolaca kako bi ih podučila kako učiti s djecom.

Dolaze dobrovoljno svaki tjedan.

- Moj pristup je usmjeren na dijete, uključuje bliskost koju djeca trebaju, a podučavanje ide korak po korak. Mene ti malci oduševljavaju. Uživam u njihovim zanimljivim odgovorima i pitanjima. Ne postoji ta sreća nakon što vas oni zagrle i poljube. Njihove sreće i tuge nosim i kući, to je moj život - zaključuje Vesna. Svoju školu i mališane ne bi mijenjala ni za što.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.