Zahvalna sam Bogu što mi je tri puta dao šansu za život. Ovo u meni je treća jetra od kada postojim i s njom živim već dvanaest godina. Zbog nje sam zavoljela sport, koji me nikad prije nije zanimao, govori Gordana Filipović (62), umirovljenica iz Splita.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prvi zdravstveni problemi pojavili su se u njezinoj 42. godini, a dijagnoza je bila poražavajuća – ciroza jetre. Morala se suočiti s teškom bolešću, ali i nerazumijevanjem okoline jer se ciroza najčešće veže uz poroke, alkoholizam. No u Gordaninu slučaju uzrok su najvjerojatnije bili pesticidi kojima je bila izložena budući da je u to vrijeme imala plastenike, a kasnije i cvjećarnicu. Uslijedile su teške godine, progresivno pogoršanje stanja. Krajem 2005. došla je na listu čekanja za transplantaciju, no otegotna okolnost bila je njezina AB negativna krvna grupa, koja je vrlo rijetka.
A onda, 1. svibnja 2006. godine, stigao je poziv iz KB-a Merkur u Zagrebu. Imaju jetru.
Bio je praznik, ogromne gužve u Splitu. U mojoj obitelji uzbuđenje i nada, stigla mi je šansa za život. U Zagreb me vozio vojni helikopter, sve se odvijalo brzo. U bolnici su mi rekli da ću dobiti jetru Osječanina koji je umro od moždanog udara.
Pripremili su me, odvezli u salu. I onda šok, u zadnjoj sekundi. Liječnici ulaze na vrata sale i kažu da nema transplantacije jer su otkrili da je donirana jetra kancerogena – prisjeća se Gordana trenutka kad joj se srušio svijet i dana za koji kaže da joj je bio najteži u životu. Dva mjeseca kasnije, početkom srpnja, bila je na izmaku snaga. Ostali su joj samo sati života. I onda opet poziv iz Zagreba, nova jetra se pojavila.
Ostali su joj sati života
Ovoga puta transplantacija je obavljena i Gordana je saznala da je organ stigao iz Austrije preko Eurotransplanta te da je donor bio mladić koji je poginuo u prometnoj.
Osjećala sam se užasno, ogorčena i tužna. Jednostavno nisam emotivno mogla prihvatiti činjenicu da se moja obitelj veseli, a istodobno neka druga obitelj u Austriji tuguje i proživljava najteže dane. Moje tijelo je na kraju, nakon dva tjedna, odbacilo tu jetru – priča Gordana. No u operacijsku salu otišla je i treći put, već 29. srpnja 2006.
Ovog puta jetra je stigla iz Njemačke. Iako je na zahvatu bilo poteškoća, transplantacija je uspjela. No Gordana se prisjeća i neobičnog doživljaja izvantjelesnog iskustva na tom zahvatu. Na stropu je, kaže, vidjela svoje krvavo otvoreno tijelo i čula svaku riječ koju su liječnici razmijenili. Pomislila je kako joj je tamo negdje gore lijepo i poželjela ostati, no nepoznati joj je glas rekao da “još nije njezino vrijeme”. Odmah potom začula je i liječnike kako govore “evo, vraća nam se”.
Operaciju je preživjela. Gordana ne zna tko je donor ovog organa, ali sigurna je da je bio sportaš jer je nakon transplantacije zavoljela sport i natječe se za udrugu Transplant na domaćim i međunarodnim natjecanjima u pikadu, kuglanju, boćanju. Nanizala je tako od 2008. godine ukupno 26 medalja. Proživjela je i neopisivo teške trenutke prije tri godine kada joj je u prometnoj nesreći poginuo sin.
Tolika količina tuge bila je velika prijetnja njezinom zdravlju i mogla je izazvati ponovno odbacivanje organa. No Gordana se okrenula vjeri i crkvenom zboru, a kad je osjetila da gubi tlo pod nogama, počela je i s terapijama kod psihijatra, koje su, kaže, pomogle i njoj i cijeloj obitelji. Danas živi s uspomenom na sina, pomaže suprugu u obiteljskoj tvrtki i rado odlazi u svoj maslinik u okolici Splita.
Pije 18 tableta na dan
Iako pije 18 tableta na dan i mora jako paziti na zdravlje, nastoji voditi ispunjen život – pjevati u crkvenom zboru, raditi u vrtu, odmoriti uz omiljene serije. I nakon svih muka i nedaća Gordana voli život. I zahvalna je za njega.