U svojoj čuvenoj poslanici za Božić 1997. godine kardinal Josip Bozanić okomio se na "grijeh struktura", upozoravajući kako su "nagle promjene političkoga i gospodarskog sustava omogućile brzo bogaćenje pojedinaca i sve veće siromašenje brojnih građana". 

"Na djelu je grijeh struktura što su ih omogućili zakoni i propisi, kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice", poručio je tada friško imenovani zagrebački nadbiskup, i to u doba kad je Tuđmanov HDZ vodio zemlju u siromaštvo, kriminal, izolaciju, korupciju.

Tada HDZ-ovci nisu optuživali kardinala Bozanića da je pokvario Božić.

"Širio zavist"

Nisu govorili da je "zloupotrijebio Božić kako bi neutemeljeno i neopravdano poticao društveni pesimizam", da je "širio zavist, mržnju i ljubomoru" ili da je pogriješio što je blagdansko vrijeme iskoristio za "otvaranje nekih svađa".

Kao što su ovih dana napali predsjednika Zorana Milanovića.

On je u svojem božićnom obraćanju poručio kako nam "najviše smetaju nepravda i nejednakost pred zakonima i institucijama države", te upozorio da su "raširena korupcija i zlouporaba javnog novca poprimili takve razmjere da se ta pošast ne može prešutjeti ni u ovo blagdansko vrijeme".  

"Pred tom činjenicom nitko ne smije zatvarati oči i siguran sam kako baš to – korupcija, pogodovanje i nepravda – najviše stvaraju nezadovoljstvo kod hrvatskih ljudi", kazao je Milanović i dodao: "Takve pojave, sada već svakodnevne i bez adekvatnih sankcija, uništavaju vjeru ljudi u institucije naše države i više od svega tjeraju naše ljude iz države".

Dakle, grijeh struktura.

Oživjeli grijesi

Bozanićeva sintagma o "grijehu struktura" godinama je obitavala u političkom vokabularu, na nju se oslanjali svi koji su tražili podršku Katoličke crkve u borbi za pravedno i pošteno društvo, za obračun s korupcijom i kriminalom u institucijama, u vlasti i naročito u vladajućoj stranci.

A ona je oživjela i u Milanovićevu obraćanju.

HDZ-ovci prije 27 godina godina, čak ni pod Franjom Tuđmanom, nisu imali hrabrosti okomiti se na Katoličku crkvu i optužiti kardinala da im je "pokvario Božić", "remetio društveni mir" i "poticao društveni pesimizam". Kao što su se ovi danas pod Andrejom Plenkovićem okomili na predsjednika Republike.

Hvali se korupcijom

I to, paradoksalno, upravo u vrijeme kad se sam predsjednik Vlade hvali borbom protiv korupcije koje "nikad nije bilo više nego što je pokazano u njegovu mandatu", i kad Plenković zajedno sa svojim HDZ-ovcima slavodobitno obznanjuje, komentira i kritizira (Mostovu) korupciju u (HDZ-ovu) Ministarstvu gospodarstva.

Zašto im onda smeta kad o korupciji govori Milanović?

I zašto su hrabri kad se treba obračunavati sa šefom države, njihovim najdražim neprijateljem na ulasku u super-izbornu godinu? I zašto misle da bi politički izabrani dužnosnik trebao voditi računa o tome da ne remeti božićno ozračje?

Zoran Milanović nije, barem prema dostupnim spoznajama, čovjek Katoličke crkve. I ako je božićnu poslanicu svojim "grijehom struktura" mogao obojati Bozanić, zašto ne smije Milanović?

Pa neće valjda objaviti božićnu propovijed.

Uzurpiraju pošast

I tako, Plenković i HDZ-ovci ponavljaju kako se bore protiv korupcije, ali zabranjuju Milanoviću da spominje tu "pošast". Kao da žele uzurpirati i korupciju (i borbu protiv korupcije), kao što su uzurpirali sve ostalo u ovoj državi.

Pritom Plenković čak poseže za logičkim vratolomijama kako bi pobrao zasluge za borbu protiv korupcije, one koju Milanović ne smije spominjati. Pa kaže: "Borbe protiv korupcije ima samo ako ima slučajeva. Ako imate razdoblja da nema slučajeva, kako znate da se netko bori protiv korupcije. Ovo je u biti i dokaz da se borimo protiv korupcije".

Dakle, Vlada i HDZ generiraju korupciju kako bi se Plenković mogao boriti protiv nje. Da nema HDZ-a, ne bi bilo korupcije. Da nema korupcije, ne bi bilo ni premijerove borbe.

Nema prstića, nema čokolade. Ili tako nekako.

Pa kad Gordan Grlić Radman (a tko drugi?) optužuje Milanovića da svojim spominjanjem "pošasti korupcije" u božićnom obraćanju "potiče društveni pesimizam", zaboravlja da ne potiču pesimizam oni koji upozoravaju na korupciju, već oni koji generiraju korupciju.
Ali Grlić Radman očito se poziva na onu staru da se "u kući obješenog uže ne spominje".

Što očito vrijedi i za korupciju u HDZ-ovoj državi.