Željko Dolački, policijski inspektor nepravomoćno osuđen da je u središtu zagrebačke krim policije ukrao 3,3 milijuna kuna, široj javnost postao je poznat tijekom istrage i uhićenja pripadnika tzv. zločinačke organizacije krajem 1999. godine. Spektakularno uhićenje Nikice Jelavića i drugih 28. studenoga 1999. godine, uoči parlamentarnih izbora i smjene vlasti, pratile su televizijske kamere. Policija je tvrdila kako je riječ o klasičnoj mafiji koja postoji od 1990. i koja je nadživjela smrt svog "bossa" Zlatka Bagarića. No sud je utvrdio kako mafije u Hrvatskoj nema. U studenom 2002. Nikica Jelavić oslobođen je optužbe da je bio na čelu zločinačke organizacije i da je pri pokušaju ubojstva Vjeke Sliška ubio slučajnog prolaznika Dominija 1999. godine.
Na sudu je zaključeno kako takva organizacija nije postojala. Od 12-orice optuženih, petorica su osuđena za preprodaju droge, pokušaj ubojstva ili neko drugo kazneno djelo. Oni su dobrim dijelom osuđeni i zbog svjedočanstva Zorana Miletića kojeg su Dolački i kolege uvjerili da postane "zaštićeni svjedok". Bio je to prvi takav slučaj u hrvatskom pravosuđu.
Karijeru počeo je u odjelu tajne pratnje
Dolački je završio srednju policijsku školu, a pravu policijsku karijeru počeo je u odjelu tajne pratnje. Nije morao nositi milicijsku uniformu, a glavne mete krajem '80-ih i početkom 90'-ih bili su im sitni šverceri i provalnici. Kasnije su pratili "prave" kriminalce. U kožnoj jakni i s “fudbalerkom” Dolački je po izgledu odskakao od kolega. Furao se na Mel Gibsona iz “Smrtonosnog oružja”.
Dolački je '90 -ih bio pripadnik posebnog tima policijskih istražitelja koji su poput barakuda plivali u podzemnim vodama metropole u kojima bi velike ribe uvijek pojele male. U Zagrebu su se ’90-ih nalazili psi rata, ubojice koje su nakon rata u BiH tu potražile sreću i kasnije izgradili i poslovna carstva, dileri, cinkaroši, pripadnici obavještajnog podzemlja i klasični psihopati. Bilo je tu podmetanja raznih vrsta, a pojedini kriminalci su čak provodili vlastite istrage kako bi saznali tko im je ubio prijatelja. Kriminalac bi se našao s policajcem, koji ga je inače proganjao i uhićivao, te su uz kavicu razmijenili informacije iz istrage o tragovima na mjestu ubojstva, alibijima osumnjičenika itd. Dolački je 1997. sudjelovao u operativnoj akciji "Ključ" u kojoj su popisali sve nositelji organiziranog kriminala u zemlji.
'U Hrvatskoj nema mafije'
Ondašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Penić građane je uvjeravao kako u Hrvatskoj nema mafije no rijetko tko mu je vjerovao. Policajci su s kriminalcima postupali čvrsto. Denis Kuljiš u knjizi “Majmuni, gangsteri i heroji” opisao je kako je Dolački s još trojicom savladao Špejtima Tačija, čovjeka koji je išamarao unuka prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u diskoteci i koji je, na raskrižju Zagorske i Selske, izrešetan u svom automobili. Dočekali su ga u zasjedi. Dolački ga je pištoljem udario u glavu i bacili na pod i jedva ga savladali. Tijekom istrage Dolački je blisko surađivao i s tadašnjim istražnim sucem i kasnijim državnim odvjetnikom Radovanom Ortynskim koga su mediji zvali hrvatski Eliot Ness.
Okružen policijom s cigarom u ustima Ortynski je blokirao ulice kako bi proveo očevide na mjestima likvidacija, no nakon neoprezne opaske o državnom vrhu i nedostatku njihove volje za borbom protiv kriminala “odletio” je s mjesta glavnog državnog odvjetnika.
Dolački je znao u kojim lokalima i klubovima se okupljaju pripadnici koje kriminalne skupine pa bi se znao dovesti do tih lokala i popiti ondje kavu ili sok.
- Oni su uvijek u nekim kombinacijama. Nije loše tu i tamo odvesti se do kafića i pustiti ih da te vide. Točno vidiš kako im se misli roje po glavi i kako mozgaju zbog čega si došao i što sve znaš.."- znao je reći o tom obliku policijske taktike. Željko Dolački bio je svjedok na suđenju Davoru Zečeviću koji je bio optužen za likvidaciju Željka Šobota iz 1999. godine.
Upravo je Dolački pronašao rukavice u kojima je bio nađen DNK “dečka s Knežije” Davora Zečevića, što je bio ključni dokaz u istrazi ubojstva. Ipak, nedovoljan da Zečević za tu likvidaciju kasnije bude i osuđen. Sud je smatrao kako je nespretnom manipulacijom Dolačkog i ostalih koji su stigli na očevid taj dokaz kompromitira pa više nije mogao biti prihvaćen kao valjan u sudskom postupku. Kolale su glasine i da su rukavice, navodno, bile podmetnute pa ga je počeo pratiti glas da ne igra uvijek striktno po pravilima.
Pisalo se i da je, navodno, bio tajnog tima Ranka Ostojića u vrijeme dok je ovaj bio ravnatelj policije, a Šime Lučin ministar unutarnjih poslova. Taj su tim mnogi nazivali parapolicijskim, a pripisivale su mu se, među ostalim, akcije “Magla” i “Cash”. Prvoj je cilj bila borba protiv organiziranog kriminala, drugoj prikupljanje informacija o generalu Anti Gotovini koji je tada bio u bijegu. Tim je, navodno, imao na raspolaganju zamašnu svotu novca za plaćanje doušnika.
Policija je, prema nekim svjedočanstvima, nakon uhićenja tzv. zločinačke krenula na razbijanje kriminalne skupine Vjeke Sliška, no tada u ruke ondašnjeg ministra unutarnjih poslova Šime Lučina stiže tzv. "Predstavka poštenih policajaca".