Na Nevenu Majer Jager iz Karlovca (35) naletio je kamion kad je imala 17 godina. Ostala je u kolicima, ali uspjela je nastaviti normalno živjeti, udala se i rodila sina.
- Ili nećeš živjeti ili ćeš krenuti dalje. Ja sam odabrala da se neću osvrtati ni razmišljati što je moglo biti nego sam se usredotočila na budućnost - kaže Nevena. Nakon dugotrajnog liječenja i rehabilitacije okrenula je novu stranicu.
"Nema žaljenja ni samosažaljenja"
- Poslije nesreće sam puno plakala. Isplakala sam se i to je bilo to. Nema žaljenja ni samosažaljenja. Shvatila sam da mi kolica trebaju i da su u mom životu pomoć, a ne problem ako se mislim razvijati i raditi na sebi - govori ona. Završila je školu, a uskoro je na internetu upoznala Denisa. Kaže kako se među njima odmah osjećala kemija. Ispričala mu je sve o svojoj tragediji.
- Bila je 1999. godina, internet se tek pojavio. Odjedanput nije više bilo barijera i prepreka. Mogla sam upoznavati ljude i družiti se. S Denisom bila je to ljubav na prvi “chat” - smije se ona. Prvi susret bio je posve neočekivan.
- Morala sam u bolnicu Dubrava na korektivni zahvat na licu. On se samo pojavio u mojoj sobi. Bila sam sva natečena s koncima u ustima i komadom leda na licu da to sve hladi. ‘Kad si me ovakvu vidio i nisi pobjegao, onda je to stvarno to’, rekla sam i prepustila se ljubavi - nastavila je Nevena pokazujući fotografije s vjenčanja. Već je tad znala da je trudna.
Uz pomoć supruga i obitelji prevladala je sve teškoće i probleme
- Pitala sam se kako ću podnijeti trudnoću s obzirom na paraplegiju, kako ću se snaći kao majka. No budući da je moja obitelj cijelo vrijeme bila uz mene i računala sam na potporu majke, znala sam da će sve ići lakše. Rodila sam pet tjedana prije termina carskim rezom prekrasnog sina Dominika - prisjetila se.
Uz pomoć supruga i obitelji prevladala je sve teškoće i probleme.
- Dominik je prohodao uz moja kolica. Danas ide u šesti razred i jako sam ponosna na njega - kazala je. U međuvremenu se zaposlila, no zbog zdravstvenih komplikacija morala je 2007. u invalidsku mirovinu.
- Prije tri godine sam položila vozački ispit, pa sam sad puno samostalnija - nastavlja zadovoljno Nevena. Vozački, koji si inače ne bi mogla priuštiti, omogućila joj je Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara u okviru projekta.
- Čudi me kad se netko pita kako mi na četiri kotača provodimo dan. Imam mnogo prijatelja koji su kao i ja u kolicima, i svatko se nečim bavi, bilo da je to posao, hobi, obitelj ili kombinacija svega toga. Ima nas posvuda, ali isti smo kao i svi drugi ljudi - zaključila je Nevena, koja priznaje kako joj je obitelj najveća vrijednost u životu.