Dok im baca komade crvenog mesa, Danijela Lacića (30) i lavove teške više od 250 kilograma s očnjacima dugim sedam centimtera dijeli samo metalna rešetka.

- Stresan je ovo posao. Ali od njihove rike i danas me prolaze trnci - priznaje Danijel, timaritelj lavova u zagrebačkom Zoološkom vrtu. O zvijerima se svaki dan brine već šest godina. Čisti im nastambe i hrani ih. Svaki dan jedan zagrebački lav smaže pet kilograma govedine, piletine ili zečetine.

Dane provode u suživotu, no bilo je i incidentnih situacija. Lavica Ayana je kroz otvor rešetke jednom mahnula šapom i razderala Danijelu rukavicu.

- Da je izvukla pandže, istog trena bih ostao bez ruke - prisjeća se Danijel. Ayani nije zamjerio, znao je da nije htjela ništa loše. Ali naučio je prepoznati kad lavovi imaju dobar i loš dan te kako im se prilagoditi. Kažu da su i životinje kao ljudi. I dvije lavice koje žive u novoj lavljoj nastambi u vrtu znaju se međusobno porječkati.

- To je onda kaos. Njima to nije gotovo ništa, ali nama izvana zvuči kao treći svjetski rat - smije se timaritelj.

Najviše vremena s lavovima provodio je kad ih je pripremao za selidbu u nove nastambe. Godinu dana učio ih je kako da sami uđu u kavez koji će ih prevesti s jednog kraja vrta na drugi. Mačke, a pogotovo divlje, ne vole biti zatvorene jer se tada osjećaju ugroženo.

Danijelu je trebalo šest mjeseci samo da ih nagovori da uđu u kavez, a kamoli da slušaju naredbe da legnu i budu mirne. Ni komadi mesa koji su ih čekali u kavezu nisu puno pomogli.

- Bilo je tu puno posla. Mačke jako reagiraju na zvukove pa smo se za cijeli transport jako dugo pripremali. Da ih je nešto uznemirilo, podivljale bi u kavezu - objašnjava njihov šef. U Zoološkom vrtu pazi se na svaki detalj, no kako god sustav bio organiziran, Danijel priznaje da uvijek može doći do nepredviđenih situacija zbog kojih se njegova mama još nada da će promijeniti zanimanje.

- Svašta se može dogoditi. Svaki dan je rizik, ali ovo je prekrasno zanimanje koje ne bih mijenjao - zaključuje Danijel.