Sloj bijele boje već prekriva izlog napuštene trgovine. Prije samo nekoliko dana ondje se moglo vidjeti crtež ukrajinske zastave žute i plave boje, moto Ukrajine i pacifistički slogan.
„Izbrisali su ih”, ljuti se Vladimir Ovtčinikov (84).
Izašavši iz automobila, stari ruski umjetnik krene energičnim korakom prema tri bijele mrlje i crnom olovkom započinje svoje djelo iznova.
Ovaj put crta golubicu umjesto ukrajinske zastave i ponovno ispisuje dva slogana, zabranjena zbog novog zakona koji kažnjava „ocrnjivanje” ruske vojske, angažirane od 24. veljače u vojnoj kampanji u Ukrajini.
Scena se odvija u zaselku koji službeno ima šestero stanovnika, u regiji Kalugi, dva sata cestom južno od Moskve. Ondje, kao i drugdje, od ofenzive je zavladalo ozračje tužakanja.
Tek što je umjetnik počeo raditi približio mu se neki čovjek crne brade.
„Mislite ozbiljno? Ovo je vandalizam, zovem policiju!”.
Vladimir Ovtčinikov i izvjestitelji AFP-a koji su ga pratili morali su otići.
Nostalgija
U Rusiji, i najmanja kritika uloge Moskve u sukobu, čak i aludiranje na to, mogu dovesti do kaznenog progona.
Vladimir Ovtčinikov je to doživio. Potkraj ožujka, nacrtao je na zidu u središtu grada Borovska djevojčicu odjevenu u boje Ukrajine i tri crne bombe iznad njezine glave.
Crtež je bio izbrisan, a Ovtčinikov pozvan na sud. Rezultat: 35.000 rublji kazne zbog „diskreditiranja” vojske.
„Pozivati da se prekine rat kažnjivo je zakonom”, rekao je Vladimir Ovtčinikov, koji je dobio više od 150 donacija kako bi platio kaznu. Umjesto tog djela koje je izbrisano i zbog kojeg je kažnjen, nacrtao je drugu golubicu.
Međutim, u Borovsku, gradu s 10.000 duša poznatom po idiličnim krajolicima, Ovtčinikov je poznati umjetnik. Jedna od njegovih freski krasi lokalno vojno zapovjedništvo i prikazuje Crvenu armiju kako 1942. oslobađa grad.
Od 2002. taj umirovljeni inženjer nacrtao je više od stotinu djela na zidovima Borovska: povijesne scene, reprodukcije fotografija, portrete ruskih heroja: pisaca Puškina i Gogolja te pjesnika Vladimira Visockog.
U ožujku je na jednom prozoru nacrtao je dvije žene kako si pružaju ruku. Jednu s maramom u ruskim bojama u kosi, drugu s bojama Ukrajine.
Nazvan „Nostalgija”, crtež još nije precrtan.
„To prijateljstvo je uništeno, možemo biti samo nostalgični”, rekao je Ovtčinikov.
Raskol
Život Vladimira Ovtčinikova, djedice bijele kose i kristalno plavih očiju, život je čovjeka koji je postupno prešao na stranu otpora Rusiji Vladimira Putina.
Godine 2003. naletio je na djelo u kojem se navodi popis žrtava sovjetske represije na području regije Kaluge. Stotine imena strijeljanih i deportiranih u gulage.
„Kosa mi se digla na glavi”, prisjeća se.
Tada je na površinu isplivala povijest njegove obitelji. Njegov otac Aleksandar bio je osuđen na deset godina u radnom logoru 1937. jer je bio optužen za „monarhizam-trockizam”. Kaznu je odslužio u Kolimi, regiji na Dalekom istoku, i naposljetku se nastanio u Borovsku 1956. godine.
Ovtčinikov se sjeća da mu je otac bio blag i tolerantan i da su bili u dobrim odnosima.
Od sredine 2000. Ovtčinikov je poduzeo niz administrativnih koraka ne bi li rehabilitirao žrtve staljinističkih čistki, naišavši na odbijenice.
Godine 2015. i 2016. na zidovima Borovska naslikao je portrete strijeljanih. Svaki put djela su mu bila izbrisana.
Smatra da crtež ima stvarnu moć. „Udara izravno u glavu i pokazuje ti zločin. Bombe na dijete? Sve je jasno”, rekao je, ne skrivajući svoje protivljenje ruskom predsjedniku.
„Crtam kako bih izrazio svoje razumijevanje stvari, da ga učvrstim i prenesem drugima. To će možda imati utjecaj na one koje ne zanima politika”.
On smatra da je sasvim moguće da Rusija krene u „jako lošem smjeru”.
No do tada, kune se, nastavit će crtati golubice po svojim obrisanim slikama.