Prijedlog je u petak upućen u javno savjetovanje.
Prijedlog Zakona, ističe Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje je predlagatelj, usmjeren je prije svega na poboljšanje strukture sustava upravljanja i financiranja u području visokog obrazovanja i znanosti kako bi se omogućilo da znanstveno-istraživački i obrazovni sektor postanu učinkovitiji, funkcionalniji u odnosu na potrebe društva i gospodarstva, a osobito kompetitivniji u europskom kontekstu.
Aktualni zakon koji je na snazi od 2003. godine, doživio je niz izmjena i dopuna i vidljivo je da više ne udovoljava stvarnim potrebama akademske zajednice i društva u cjelini.
Problemi u sustavu visokog obrazovanja koji se novim zakonom žele smanjiti pad je broja studenata na visokim učilištima, kontinuiran u posljednjih šest godina, kao i pad broja studenata upisanih u 1. godinu preddiplomskih i integriranih preddiplomskih i diplomskih studija, uz istodoban rast broja studijskih programa kao i broja zaposlenih na teret države.
U Hrvatskoj je na javnim visokim učilištima 15.538 zaposlenih (66 posto je znanstveno-nastavno osoblje, a 34 posto administrativno-pomoćno osoblje), a u ovoje akademskoj godini upisano je 153.717 studenata (112.580 redovitih studenata).
Jačanje autonomije, ali i nadzora rada sveučilišta
Novim zakonom jača se nadzor nad radom sveučilišta budući da se umjesto Sveučilišnog savjeta predlaže osnivanje Sveučilišnog vijeća na javnom sveučilištu koje bi imalo pet do devet članova, ovisno o statutu sveučilišta.
Time bi se omogućilo da zakonske odredbe djelotvornije postignu svrhu zbog koje je sveučilište dobilo ustavno jamstvo na autonomiju, a uvažilo bi se pravo osnivača na nadzor zakonitosti rada i kroz tijela javnih sveučilišta.
Članove vijeća u jednakom omjeru imenuju senat i osnivač, a predsjednika zajednički imenuju članovi vijeća na temelju javnog poziva koji raspisuje rektor u roku od 15 dana od imenovanja posljednjeg člana sveučilišnog vijeća. Ne postignu li dogovor, u roku od 30 dana, javni poziv se ponavlja, a ne bude li predsjednik ni tada imenovan, imenuje ga Hrvatski sabor na prijedlog Vlade.
Prijedlogom zakona predviđeno je da Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, kao najviše savjetodavno i stručno tijelo koje se brine za razvoj i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Hrvatskoj, preuzme nadležnost u donošenju minimalnih etičkih standarda, a na temelju njih će visoka učilišta uskladiti svoje etičke kodekse i etičke postupke.
Novi će zakon sveučilištima dati i ovlast da samostalno uređuju unutarnje ustrojstvo, a autonomija sveučilišta i znanstvenih instituta jača se i kroz statutarne i druge samoregulirajuće institucionalne mehanizme, posebice pri izboru čelništva institucija, nastavnika i istraživača.
Za izdvajanje fakulteta iz sastava postojećeg javnog sveučilišta i osnivanje novog javnog sveučilišta bit će potrebna dvotrećinska većina glasova u senatu.
Država će kontrolirati osnivanje novih visokih učilišta
Država bi ubuduće kontrolirala osnivanje novih visokih učilišta odnosno više ih ne bi mogla osnivati lokalna samouprava (županije, gradovi, općine).
Razlog su, kako obrazlaže Ministarstvo, određeni slučajevi nelikvidnosti i neučinkovitog sustava upravljanja visokim školama kojima je osnivač bila lokalna samouprava, a što je u konačnici padalo na teret državnog proračuna te je on postao dodatno neplanirano opterećen.
Pritom se ne zadire u prava i opstojnost već osnovanih visokih učilišta sukladno trenutačno važećem zakonu, napominje predlagatelj.
Prijedlogom zakona visoke škole, osnovane sukladno odredbama sadašnjeg zakona, postaju veleučilišta, budući da je uočeno da je jedina razlika između njih broj studijskih programa.
Studentima zadržana prava
Mandat rektora ostao bi četiri godine i mogao bi ponovno biti izabran, a u novom se zakonu dodaje odredba po kojoj mandat rektoru, odnosno dekanu prestaje ukoliko zasnuje radni odnos s drugom pravnom osobom izvan matičnog sveučilišta, odnosno veleučilišta.
Studenti bi imali pravo sudjelovati u izboru rektora, prorektora, dekana i prodekana, ali ne bi sudjelovali u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta.
Studenti će imati pravo na minimalno 10 posto predstavnika u senatima i fakultetskim vijećima, od čega ih najviše 20 posto mogu biti studenti postdiplomskih studija.
Imat će pravo suspenzivnog veta o svim pitanjima koja se njih tiču, što znači da visoka učilišta ne mogu donijeti nijednu odluku koja se tiče studenata bez pristanka studentskih predstavnika.
Studenti neće moći biti u radnom odnosu ako su "studenti u redovitom statusu" niti obavljati samostalnu djelatnost obrta.
Definirano je također da studenti imaju sva prava iz studentskog standarda kao i do sada te pravo na zdravstvenu skrb.
Novim se zakonom propisuje, naime, da imaju sva prava iz zdravstvenog osiguranja koje se plaća iz državnog proračuna te u skladu s tim imaju pravo otići u bilo koju instituciju koja ima potpisan ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.
Uvodi se i obveza javne objave doktorskog rada 30 dana prije obrane, uz brojčane ocjene uvode se i slovne, a uvodi se i digitalna diploma.
Pojednostavljuje se struktura i ustroj radnih mjesta, omogućuje se brža vertikalna i horizontalna mobilnost, pojednostavljuje se i spaja postupak izbora u zvanje i na radno mjesto te uvodi neograničen broj reizbora na radna mjesta. Ugovor o radu sklapat će se do 67. godine života djelatnika, a moći će se produžiti do 70. godine, ali na teret sredstava visokog učilišta.
Novim je zakonom definirano da se s osobama izabranim na radna mjesta nastavnika i znanstvenika zaključuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto.
Osim toga, sve osobe izabrane na znanstveno-nastavno i umjetničko-nastavno radno mjesto mogu koristiti plaćenu studijsku godinu.
Poboljšanje sustava financiranja kroz programsko financiranje
Predlagatelj naglašava i da je novi zakon usmjeren prije svega na poboljšanje strukture sustava upravljanja i financiranja u području visokog obrazovanja i znanosti, a kao efikasno sredstvo i najizravniji mehanizam za ostvarenje navedenih ciljeva vidi programske ugovore odnosno programsko financiranje temeljeno na rezultatima.
Programski ugovori sastojat će se od tri proračunske komponente – osnovne, razvojne (na temelju programa) te izvedbene, odnosno varijabilne (na temelju postignutih rezultata).
Programskim financiranjem želi se reformirati sustav financiranja u sustav temeljen na kvaliteti, relevantnosti i socijalnoj osjetljivosti visokog obrazovanja te međunarodnoj prepoznatljivosti, ističe predlagatelj.
Njime bi se, obrazlaže, uspostavila veza između rezultata vrednovanja i programskog financiranja institucija u području visokog obrazovanja.
Uz ostalo, programskim financiranjem stimulirat će se znanstveni instituti i visoka učilišta koji provode istraživanja u području zelene i digitalne tranzicije i/ili obrazuju kadrove za visokotehnološko okružje, a omogućit će se i novi modaliteti suradnje istraživačkog sektora s gospodarstvom (osnivanje spin-off tvrtki, komercijalizacija rezultata istraživanja i sl.).
To će, ocjenjuje Ministarstvo, omogućiti izravnu suradnju gospodarskih subjekata (mikro, mala, srednja i javna poduzeća) sa znanstvenim institutima i visokim učilištima, a rezultirati transferom znanja i novih tehnologija, kao i usklađivanjem obrazovnih ishoda s potrebama tržišta rada.
Usklađivanje studijskih programa i upisnih kvota s potrebama tržišta rada
Uvode se i mehanizmi usklađivanja studijskih programa i upisnih kvota s potrebama tržišta rada, a poticat će se i uvođenje programa za stjecanje dodatnih multi i interdisciplinarnih kompetencija tijekom studija, izrađenih u skladu s potrebama poslodavaca, kao i mogućnost personalizacije postojećih studijskih programa.
Poticat će se stjecanje relevantnih vještina praktičnim radom i stručnom praksom kao dijelom studijskih programa.
Uspostavlja se i moderan sustav mobilnosti kako bi se pospješio priljev inozemnih stručnjaka te istodobno omogućila razmjena i pristup europskoj izvrsnosti domaćim stručnjacima.
Usklađivanjem studijskih programa i upisnih kvota omogućit će se viša razina zapošljivosti diplomanata, što bi trebalo omogućiti zadržavanje mladih u Hrvatskoj, ali i povratak hrvatskih istraživača te privlačenje kvalitetnih znanstvenika iz EU-a i svijeta (uključujući dijasporu), ističe predlagatelj.
Hrvatska danas ima 13 javnih veleučilišta i visokih škola, 3 privatna sveučilišta (uz dva u nastajanju) i 21 privatno veleučilište i visoke škole.
Izvodi se 1.638 studijskih programa (1.419 javna sveučilišta i 90 javnih veleučilišta i visokih škola), a u ovoj akademskoj godini na 27 javnih studijskih programa nije upisan niti jedan student.