U srijedu su medicinske sestre i tehničari diljem Hrvatske organizirali simbolični prosvjed '5 do 12' kojim su htjeli ukazati na teške uvjete rada, potplaćenost i kaotično stanje u zdravstvu. Sustav je u kroničnom deficitu sa zdravstvenim kadrom, a istodobno ih tjera da rade do iznemoglosti.
Prekovremeni sati medicinskim sestrama i tehničarima često nisu plaćeni te je vrednovanje njihova rada daleko od onoga kakvo bi trebalo biti. Upravo zbog svega toga mnogima je prekipjelo, pa su svoju stručnost i znanje odlučili ponuditi Irskoj. Tamo je, kažu nam dvije medicinske sestre koje rade u Dublinu, i s kojima smo razgovarali, situacija neusporediva u odnosu na Hrvatsku.
- Iz Zagreba sam otišla pritisnuta nezadovoljstvom zbog primanja koja nisu bila dostatna za tročlanu obitelj. Kao samohrana majka, ma koliko god radila, bila sam u dužničkom ropstvu švicarskog franka u porastu, i dodatno nezadovoljna sveopćom atmosferom u državi, temama za koje se ne nalazi rješenje, ali i mentalitetom. Generalno, željela sam svojoj djeci priuštiti i šire poglede na horizont oko njih, kaže nam medicinska sestra Ivana Nađ (40) koja od 2017. radi u Dublinu na kirurškom odjelu jedne privatne bolnice.
Ivana je imala dugogodišnji staž rada na KBC-u Zagreb gdje je bila i glavna sestra na Odjelu za hepatobilijarnu kirurgiju i transplantaciju organa. Najprije je iz Hrvatske otišla u Veliku Britaniju, a potom u Irsku zbog bolje ponude. U dublinskoj bolnici, kaže, radi istu satnicu kao i u Hrvatskoj, ali su joj primanja četiri puta veća. Dodatno, kaže da je u irskoj bolnici naišla na apsolutno poštovanje prema njezinim sposobnostima, znanjima te iskustvu koje do tada stekla.
- Moram pohvaliti ovdašnji sustav u kojem se, unatoč golemoj nacionalnoj, vjerskoj, obrazovnoj i kulturološkoj raznolikosti, sve medicinske sestre tretira jednako u njihovim obvezama i pravima - govori Ivana ističući da u 12-satnom radnom vremenu ima dvije pauze, za doručak i ručak, na koje ju doslovce tjeraju kako bi se odmorila.
Hrvatskom zdravstvenom sustavu najviše zamjera što od medicinskih sestara zahtijeva preuzimanje odgovornosti za aktivnosti u svom radu za koje nisu ispunjeni uvjeti niti omogućena sredstva. Također, zamjera sustavu što se više bavi rješavanjem nastalih problema, umjesto da ih sistematski sprječava, kao i to što su medicinske sestre potplaćene, iako se o svom trošku školuju do najviših razina. No naš sustav, kaže Ivana, kvalitetu sestara s diplomom ne prepoznaje.
A bolju priliku u Dublinu potražila je i medicinska sestra Nikolina Lisko (26), Osječanka koju je, kaže, u Hrvatskoj najviše smetalo što se stalno priča kako nedostaje medicinskih sestara, a posao je iznimno teško naći.
- Ako nemaš neku vezu, teško se dobije posao u državnoj ustanovi. S obzirom da je dobiti posao u bolnici ravno zgoditku na lutriji, radila sam na kućnoj njezi kao zamjena - govori Nikolina koja je sveukupno dvije godine nakon školovanja radila u domu zdravlja i na kućno njezi, dok joj nije prekipjelo čekati bolju priliku.
Zato ju je našla u Irskoj, gdje radi od 2014. godine, u domu za starije te u privatnoj bolnici. Dok je u Hrvatskoj zarađivala 400 eura, u Dublinu mjesečno inkasira minimalno 3.000 eura. Najmovi stanova su skupi, kaže, ali i unatoč tomu može si svašta priuštiti, ponešto uštedjeti, ali i putovati, o čemu je u Hrvatskoj samo sanjala. Ističe kako ima daleko veću potporu poslodavca i kako se njezin poziv cijeni mnogo više nego u Hrvatskoj.
- U našoj domovini se struka medicinske sestre ni približno dovoljno ne cijeni. U zadnje vrijeme se jako ružno priča o sestrama što je žalosno. Ovdje, ako se dogodi neka ružna situacija s pacijentom, poslodavac ti odmah pruži potporu i stane iza tebe. Neće dopustiti da se dogodi incident poput nekih o kojima su nedavno pisali hrvatski mediji - priča Nikolina koja je u Dublinu stekla nove prijatelje, ali i našla dečka.
Vraćati se u Hrvatsku neće, jer, kaže, nema svrhe otići s boljeg ponovno na gore. Najviše zamjerki ima na to što se na našem zdravstvu uvijek štedjelo, a ističe da bi njezinu struku trebalo cijeniti i bolje platiti, jer je to jedini način da se ljude zadrži u domovini.