Na odlazak iz Hrvatske odlučio sam se prvenstveno zbog ekonomske situacije u zemlji. Mislim da uopće nema smisla uspoređivati hrvatske i irske plaće. Iako su troškovi života u Dublinu veći, na kraju mjeseca bez da si išta uskraćujem, uštedim jednu jako dobru hrvatsku plaću.
Smatram kako nikakve demografske mjere ne mogu pomoći da se popravi stanje u Hrvatskoj ukoliko plaće ne budu išle značajno gore. Isto tako vjerujem, a znam i iz prve ruke jer su mi brat i otac privatnici, da birokracija jako puno jednostavnih stvari usporava ili u potpunosti onemogućava, kaže nam Marin Galić (24) iz Požege.
Godinama je, otkrio nam je, radio sezonske poslove na Jadranu no odustao je od toga jer je shvatio da je kao i velika većina sezonaca potplaćena za poslove koje obavljaju.
- U potpunosti razumijem ljude koji ne žele raditi sezonu za 4.000 ili 5.000 kuna. Sve je to u jednoj mjeri doprinijelo masovnom iseljavanju mladih i sposobnih pa vidim da se sad uvoze radnici čak iz Egipta - rezimira Marin.
Tvrdi da mu je u Dublinu lijepo, ali i kako je bilo jako teško nakon dolaska. Krenuo je kao većina mladih iz Hrvatske od nule, ali nakon godine i četiri mjeseca sretan je jer je pronašao nove prijatelje, dobar posao i smještaj. U svemu mu je pomogao bratić koji je u Irsku preselio godinu dana ranije te su zajedno iznajmili kuću udaljenu pola sata vožnje od centra Dublina.
- Da nije bilo bratića Enisa morao bih kao neki poznanici spavati po hostelima ili se čak vratiti u Hrvatsku no to nikad nije bila opcija. Tko god želi raditi ovdje će naći posao i uspjeti. To odgovorno tvrdim i vidim iz iskustva svojih prijatelja - objašnjava Marin.
Svjestan je da će se vjerojatno naći ljudi koji će kritizirati njegovo iskustvo i ostavljati negativne komentare, ali ne opterećuje se time jer smatra da smo kao narod najjači u kritiziranju na društvenim mrežama.
- Općenito je situacija u Hrvatskoj zatrovana, ljudi su nesretni, zavidni i očajni. Sve što se sad događa u Hrvatskoj je ogledalo naroda. Sami smo birali iste političke elite godinama, a vidimo kamo su nas doveli i lijevi i desni - mišljenje je mladog Slavonca.
Ističe da mu nedostaje obitelj i hrvatski način života, ali njemu i vojsci mladih koji su napustili domovinu korupcija, uhljebi i političari koji to sve odobravaju, onemogućuju normalan život u Hrvatskoj. Marin većinu slobodnog vremena u Dublinu provodi s Hrvatima koje je znao od ranije ili ih je upoznao u Irskoj. Svi zajedno izlaze dva puta mjesečno, ali s njima u ekipi često budu prijatelji iz zemalja širom svijeta.
- Imam prijatelje iz Brazila, Portugala, Italije, Poljske, Argentine. Svi su ovdje zbog sličnih razloga, neki studiraju i rade te planiraju budućnost u Irskoj - kaže nam Marin.
Otkrio nam je da trenutačno radi kao concierge u hotelu čiji je vlasnik frontman benda U2 Bono Vox. Marin ondje parkira automobile, preporučuje i rezervira gostima restorane, autobusne karte i izlete te upućuje na lokalne atrakcije u Dublinu.
- Posao je zanimljiv jer upoznajem nove ljude svakog dana, a brojni gosti ostavljaju i dobre napojnice. Menadžment i kolege s posla su za svaku pohvalu te planiram ostati ovdje - objašnjava Slavonac.
Ističe i kako poznaje ljude koji su u početku radili kao perači suđa, a sad su chefovi u kuhinji ili rade na drugim odgovornim pozicijama. Za kraj kaže kako ne vjeruje da će se situacija u domovini promijeniti na bolje u sljedećih deset godina.
- Nekome je bolje na kraju mjeseca u Hrvatskoj biti s nula kuna na računu i ako netko tako razmišlja preporučujem mu da ostane. Ali ako u vlastitoj domovini moraš razmišljati hoćeš li moći otići tjedan dana na ljetovanje i priuštiti si tijekom mjeseca osnovne namirnice onda je vrijeme da se zapita što radi u Hrvatskoj i što misli postići s takvim načinom života - zaključuje naš sugovornik iz Požege s irskom adresom.