Gotovo jedna četvrtina stanovnika EU ili 119 milijuna u riziku je od siromaštva, a više od 42.5 milijuna ne može imati kvalitetni obrok svaki drugi dan. Procjenjuje se kako se u Uniji svake godine baci oko 88 milijuna tona hrane što košta 143 milijarde eura, a istovremeno se u Hrvatskoj baci 400 tisuća tona hrane ili više od jedne tone na dan. Bacanje dobrih namirnica golemi je problem o kojem su u petak govorili Branko Baričević, voditelj predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj te Biljana Borzan, europarlamentarka i izvjestiteljica Europskog parlamenta za smanjivanje bacanja i doniranje hrane koji su predstavili smjernice EU kako smanjiti uništavanje dobre hrane. 

Baričević je istaknuo kako je Europski savez banaka hrane (FEBA) lani raspodijelio 535.000 tona namirnica za 6.1 milijun ljudi, ali to je i dalje mali dio od onoga što se baci. 

Prošlo je dvije godine otkako se ukinuo PDV na donacije u Hrvatskoj i donošenja pravilnika o doniranju, ali značajnog pomaka nema. Trenutačno oko 50 europskih propisa vezano je uz bacanje hrane, a najnovije smjernice prvi put na jednom mjestu daju upute kako urediti sustav doniranja hrane – rekao je Baričević.

Tko odgovara dođe li do trovanja?

Jedan od aktualnih problema u doniranju hrane je sljedivost, odnosno tko je odgovoran ako dođe do trovanja doniranom hranom. Kod nas su, primjerice, krivi donatori, zbog čega oni često nevoljko daju višak svoje hrane. Borzan ističe kako postoje primjeri, kao u Italiji, kada banke hrane preuzimaju odgovornost u slučaju trovanja. Preporuka je EU da se u slučaju trovanja provjeri cijeli opskrbni lanac, a ne da se krivica automatski svaljuje na one koji su je donirali. 

Veliki krivac za bacanje hrane, istaknula je Borzan, je oznaka "najbolje upotrijebiti do" koja ne znači da se hrana nakon tog datuma ne smije jesti. Dala je primjer riže, brašna, tjestenine koji se mjesecima nakon tog dana i dalje smiju konzumirati, a ta oznaka obično se odnosi na kvalitetu hrane. Neke zemlje već su izradile smjernice do kad se pojedina hrana može jesti i nakon tog datuma, pa preporučuje da se to napravi i kod nas. 

Zemlje potiču doniranje hrane

Iako je Hrvatska ukinula prije dvije godine PDV na doniranu hranu, malo toga se otada promijenilo jer postoji odredba da se ona mora donirati sedam dana prije isteka roka trajanja. Trgovci će radije, ističe ona, do zadnjeg datuma držati proizvod na polici nego da ga daju dalje. Navela je primjer kako se poreznom politikom može potaknuti doniranje hrane. U Francuskoj tvrtke mogu dobiti porezne olakšice do 60 posto neto knjigovodstvene vrijednosti te hrane, u Španjolskoj je to 35 posto, a u Portugalu čak 140 posto. Borzan pojašnjava da se Portugal čak odriče svog dijela kako bi potaknuli ovu praksu.

Iako postoji Fond europske pomoći za najpotrebnije koji se može koristiti za izgradnju logistike za doniranje hrane (prijevoz, skladištenje, distribucija), Hrvatska do sad nije iskoristila te novce. Isto tako postoji i Zajednička poljoprivredna politika koja u slučaju prekomjerne proizvodnje, što se dogodilo nakon zabrane izvoza europskih proizvoda u Rusiju, poljoprivrednicima daje pravo da im se subvencionira povlačenje viškova proizvodnje s tržišta, a ako se ti proizvodi pretvore u gnoj ili ili energiju, proizvođačima se daje 50 posto prihoda. Ako se poljoprivredni viškovi daju u dobrotvorne svrhe, onda mogu dobiti i 100 posto troškova.​