Amerikanci Ian i Larissa upoznali su se 2005. godine na fakultetu. Hodali su, kako kaže Larissa 'namjerno' deset mjeseci, i odlučili se vjenčati. Tada se umiješala sudbina. Ian je išao na posao 30. rujna 2006. godine. Imao je stravičnu prometnu nesreću kraj Pittsburgha u kojoj je zadobio teške ozljede glave. 

- Nakon što su javili iz bolnice da je imao tešku nesreću, molila sam se da nije u pitanju glava... Bila je - rekla je Larissa. 

Nije dvojila ni trena. Uselila se u Ianovu obiteljsku kuću i pomogla skrbiti o njemu.

- Držalo me to što sam znala da me voli iako nije mogao komunicirati sa mnom. Sada kada se sjetim... Vjerojatno smo izgledali kao čudaci. Bili bi vani na spoju, a Ian ne može komunicirati ni sam jesti - rekla je. 

Kako se popravljalo njegovo stanje javila se nada u brak, ali Larissa je čekala da počne komunicirati. Znala je da je prije nesreće kupovao zaručnički prsten.

U međuvremenu su njegovom ocu dijagnosticirali tumor na mozgu. On je bio taj koji je inzistirao da se ili ožene ili nastave sa životom sami. Na kraju nije doživio vjenčanje.

Otišla je s Ianom kod suca tražiti dozvolu za brak jer Ian ne može sam donijeti tu odluku.

- Vas dvoje ste primjer kakva ljubav treba biti. Vjerujem da vaš brak neće doprinijeti samo vama već zajednici i nadi da svi mogu vidjeti vašu ljubav - rekao je sudac. 

Vjenčali su se na otvorenom okruženi obitelji i prijateljima. Nisu imali prvi ples, a nisu mogli ni stajati pred oltarom. 

- Tuga je stanovnik naših 20-ih godina. Čini se kao da se cijeli svijet zabavlja u tim godinama. Mi smo u 20-ima gledali kako nam se svijet ruši zajedno s bijelim kombijem u kojem se sudario. Sada živimo s dvije verzije Iana. Gledali smo kako nam se prijatelji žene i kako su zdravi. Gledala sam kako mi sestre i prijateljice pronalaze muževe s kojima plešu na svojim vjenčanjima i voze ih u crkvu u nedjelju ujutro. Gledali smo kako se naš otac bori i kako ga ubija rak, a uz sve to, život ide dalje. Na kraju... sve je jednostavno: volimo se!' - objasnila je Larissa.