Nakon tragedije u Prečkom čuju se svjedočanstva o slučajevima nalik na ovaj koji se zbio u Zagrebu, slučajevima u kojima se nije pomoglo ljudima s problemima, u kojima se ljude opasne po okolinu puštalo da slobodno hodaju, ugrožavaju tuđe živote, na kraju i ubiju. Zadnji takav slučaj zbio se u ožujku u Zagrebu. Tada je mladić (26) ubio oca s gotovo istim brojem uboda koje je 19-godišnjak zadao učiteljici u Prečkom. Taj mladić, kako svjedoče bliski članovi obitelji, boluje od paranoidne shizofrenije, više je puta bio hospitaliziran, ali potom je brzo puštan na brigu roditeljima.
Medikamente koji bi ga trebali održavati u nekom stabilnom stanju prestajao je uzimati, stanje mu se pogoršalo, pa je opet zbog nasilnog ponašanja zvana policija, hitna bi ga odvela u bolnicu, ali bi ona ubrzo potom opet izlazio van.
- Znam koliko su roditelji prolazili strahova i brige oko njega, najviše majka koja je bila nemoćna u svemu tome - svjedoči ovih dana jedan član obitelji, navodeći da je policija u tom slučaju ignorirala informaciju majke da je njezin sin teški psihički bolesnik nakon što je pritvoren zbog napada na drugu osobu.
Sutkinja prekršajnog suda kojoj je nakon noći u pritvoru mladić doveden, kaznila ga je sa 600 eura i pustila na slobodu, umjesto da ga pošalje na promatranje. Ni dva dana nakon puštanja na slobodu, nožem je ubio oca.
- Čitavo to vrijeme njegova liječenja roditeljima nije ponuđena nikakva psihološka pomoć niti savjet - objavio je javno čovjek blizak obitelji, ističući još jedan problem kad se radi o psihičkim bolestima i nasilničkom ponašanju mladih.
- Ne radi se ništa po pitanju suzbijanja epidemije korištenja amfetamina ili drugih droga koje su sve jeftinije i sve dostupnije klincima i koji, ako imaju sklonost razvijanju neke mentalne bolesti, mogu uvelike ubrzati i pojačati njenu manifestaciju - navodi.
Upozorava da sustav ne radi ništa na prevenciji ovakvih slučaja.
- Ne postoji ustanova gdje teško oboljele osobe mogu boraviti dugi period vremena uz adekvatnu pomoć. Pitanje je trenutka, nebitno hoće li to biti za 10 ili 20 godina, kada će ubojica ponovno biti na slobodi, ako u međuvremenu ne dobije neki slobodni vikend i tko zna što će onda i kome napraviti. Čija će to tada biti odgovornost? - pita se.
Suosjeća s obiteljima napadnute djece, učiteljicom, obitelji poginulog djeteta čiju bol ne može ni zamisliti, ali suosjeća i s majkom ubojice, kojoj je sustav okrenuo leđa i prepustio joj svu brigu.