Ako je smanjen broj bolovanja, to je onda u državnim službama jer kod privatnika nikad nije ni bilo bolovanja, pogotovo ne bezrazložnih.

i zaposlenih je manje, a kod privatnika nema bolovanja, to već moraš pasti dolje. A i ti kotrolori, u mom gradu je kontrolor liječnik koji je imao ozbiljnih problema s alkoholom, bio i na liječenju, držali ga do mirovine u bolnici a ništa nije radio niti je koji pacijent išao kod njega, i on je sad kontrolor bolovanja

DIO 2 - Usput,, nije naodmet i reči da nisu samo državni službenici boležljivi. Radnici u Hrvatskoj lutriji godišnje izostanu s posla 24 dana, oni u "omiljenoj" Fini 20-tak, itd. No i tamo su neki čudni omjeri. Dakle bolovanja najmanje koriste oni koji rade na šalterima i koji su u neposrednom doticaju s građanima, nego su najčešći korisnici bolovanja uglavnom oni koji rade po uredima. Je li razlog možda loša klimatizacija ili grijanje teško je reći, no i iz ovog primjera se potvrđuje kako su oni koji zaista fizički više rade zdraviji odnosno manje bolesni od onih koji uglavnom sjede!... Itd, itd... kak god bilo, ponovno se vratimo na početak. Socijalna osjetljivost i suosječanje u Hrvatskoj, kaj je je, ak još nisu na najboljem su putu da nestanu. Šteta što je tako? U svijest prosječnog Hrvata svi, od medija do crkve, usađuju neku novu svijest, čiji je osnov: "Samo je novac važan, ljudi NE".. Sa prvim bih se dijelom složio, al se zaboravlja da bez ljudi nema ni novaca. Sretnih i zadovoljnih ljudi i radnika. Kad tad nestane. Povijest već dosta put pokazala. I kaj je najvažnije zaboravlja se ona stara. .."Teško se popeti,, ali je puno lakše pasti" A svaki more pasti..... A kaj onda kad se padne?? Ne bi bilo loše da oni koji sad od pravih hrvatskih radnika prave budale i manje vrijedna bića, razmisle o tome.