Pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu u srijedu će se naći slovenska tužba protiv Hrvatske kojom Ljubljana od Zagreba potražuje čak 429 milijuna eura, što je slovenska strana izračunala da joj pripada zbog zajmova i jamstava koje je Ljubljanska banka (LB) davala hrvatskim poduzećima nakon 1980., piše Večernji list.

Ovo je drugi put da Slovenija na istom sudu tuži Hrvatsku po istom predmetu – različito je samo što je prvi put, 2007., tužitelj bila Ljubljanska banka. Prvi put se sud proglasio nenadležnim za spor, što Hrvatska i dalje tvrdi. Tako će danas nakon saslušanja sud prvo odlučivati hoće li se baviti tom temom, iako je postojala opcija da istodobno raspravlja i o nadležnosti i meritumu stvari, navodi dnevnik.

Ističu i da je iznimno rijetko da jedna država tuži drugu na tom sudu – ovo je tek 20. slučaj u njegovoj povijesti.

Prema slovenskoj tužbi, između 1991. i 1996. Ljubljanska je banka pokrenula sudske postupke protiv hrvatskih poduzeća tražeći naplatu dugova iz doba bivše države. U tužbi je pobrojeno 48 takvih slučajeva – neki još traju, u nekima je presuđeno protiv Ljubljanske banke, a u nekima u njezinu korist. Najveća potraživanja LB je imala od Ine, a tu su i IPK Osijek, Chromos te PBZ.

Slovenska vlada u tužbi tvrdi da Hrvatska krši pravo na pošteno suđenje te da je LB žrtva svojevoljnih interpretacija zakona te da joj se krši pravo na pravnu sigurnost, jednakost pred zakonom, a apostrofiraju i nerazumnu duljinu suđenja. Također, tvrde da se hrvatske izvršne vlasti upleću u sudske postupke.

Hrvatska strana, koju na sudu zastupa Štefica Stražnik, govori da Hrvatska nije donosila propise koji bi onemogućavali sudske procese te da su neki dugovi i naplaćeni – neke hrvatske tvrtke nastavile su plaćati, neke su pak ovršene. Za Hrvatsku je to prvenstveno odnos banke i poduzeća, bankarske politike te uvjeta pod kojima je banka plasirala zajmove. No ono što zapravo predstoji pravi su razgovori o potraživanju od Slovenije novca od prenesene štednje, piše Večernji list.

Dnevnik podsjeća da je hrvatskim štedišama koji su se odlučili za isplatu odmah, a nisu tužili Ljubljansku banku novac isplatila Hrvatska te je isplate preuzela u javni dug, a potom ovlastila Zagrebačku banku i PBZ da u svoje ime, ali na račun Hrvatske, u sudskim postupcima traže taj novac od Nove i Stare LB. Prema podacima Hrvatske narodne banke, prenesena devizna štednja građana iznosi oko 545 milijuna tadašnjih DEM.