Zadnji put vidio sam ga prije dvije godine na pogrebu Josipa Čuletića, zrakoplovca kojem je bio nadređen. Nakon toga više nije baš mogao hodati i čuli smo se telefonom. Bio je vrlo samozatajan i smiren čovjek. Od 27 hrvatskih generala u JNA Tus je bio među njih sedam koji su se 1991. pridružili Hrvatskoj vojsci i bio je naš prvi načelnik Glavnog stožera, koji je i formirao, rekao nam je predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora Marinko Krešić.
General Anton Tus preminuo je u nedjelju u Zagrebu u 92. godini. Uz sve vojne počasti, kaže Krešić, bit će pokopan u grobnici na Mirogoju, gdje mu počiva i supruga.
General Tus rođen je 22. studenoga 1931. godine u Bribiru kraj Crikvenice. Pilotsku vojnu akademiju završio je 1950. u Mostaru, Visoku vojnu akademiju 1967. u Moskvi, a Ratnu školu 1971. u Beogradu. Upravljao je svim tipovima ratnih zrakoplova bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA), a bio je jedini pilot Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (JRZ) koji je pilotirao i američkim i sovjetskim nadzvučnim avionima. Od 1985. do lipnja 1991. godine general pukovnik Tus bio je zapovjednik JRZ-a.
U svibnju 1991. razriješen je dužnosti zapovjednika JRZ-a i u mjesec dana morao je predati dužnost. Iste godine u kolovozu stavlja se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci i mjesec dana kasnije postaje prvi načelnik Glavnog stožera. Na toj je dužnosti ostao do studenog 1992. godine. S profesionalnim vojnicima koji su u HV došli iz JNA general Tus je na predsjednika Franju Tuđmana vršio pritisak i upozoravao ga da se ofenzivne operacije ne mogu dobiti isključivim oslanjanjem na policijsku vojsku. Uvjeravao ga je da to nisu snage koje mogu učinkovito izvršiti zadaće obrane zemlje, a kamoli biti osposobljene za napad. Kako je Tuđman želio izbjeći rat, Tus je po tom pitanju s njim vodio teške i žučne rasprave. U tom razdoblju uvjeravao je Tuđmana da više nema vremena za čekanje, da su izgubljena dva mjeseca, da Srbi i JNA u Hrvatsku ulaze iz Srbije te Bosne i Hercegovine. Prema ocjeni generala Tusa, prva prava operacija HV-a bili su napadi i osvajanje vojarna u Bjelovaru te luci Ploče 1991. godine. U tih desetak dana napada na vojarne JNA HV je uspio pribaviti oko 150 oklopnih transportera, 220 tenkova, 400 topova kalibra većeg od 100 mm, 200.000 komada automatskih jurišnih pušaka i više milijuna komada streljiva. General Tus tvrdi da su školovani časnici udarili temelje HV-a, ojačali Hrvatsku vojsku, a oslabili JNA.
S ostalim časnicima HV-a već u zimu 1991/1992. godine Tus je razradio plan frontalnog napada i oslobađanja što većeg dijela okupiranog teritorija Hrvatske. Smatrao je da se operacija Bljesak trebala dogoditi već u zimu 1991/1992. godine, no primirje od 2. siječnja sve to je zaustavilo. Kao načelnik GS-a bio je u sukobu s ministrom obrane Gojkom Šuškom, koji se počeo miješati u rad vojske, tj. izdavati zapovijedi mimo GS-a. Tus se žalio predsjedniku Tuđmanu i tvrdio da ministar obrane može imati utjecaj na vojsku, ali nikako izravan nego samo ili u dogovoru s načelnikom GS-a ili preko predsjednika kao vrhovnog zapovjednika. U studenom 1992. odlazi s mjesta načelnika GS-a i postaje glavni vojni savjetnik hrvatskog predsjednika. Tu dužnost obnašao je do prosinca 1995., kad postaje pročelnik Ureda za međunarodnu vojnu suradnju. Nažalost, u 71. godini je u Splitu nakon kratke i teške bolesti preminuo nekadašnji zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, viceadmiral Zdravko Kardum. Viceadmiral Kardum bio je jedan od organizatora obrane Splita upravo od napada fregata na kojima je služio u JRM.