U moru kadrovskih promašaja Andreja Plenkovića, imenovanje Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika ostat će upamćeno kao vjerojatno najgore rješenje. 

I to upravo na ulasku u superizbornu godinu.

Plenković je upravo Turudića prihvatio kao najboljeg kandidata, unatoč svim primjedbama, kritikama, opaskama, kontradikcijama, kompromitantnim epizodama, pa čak i neistinama koje je Turudić govorio na saslušanju pred saborskim odborom.

Bilo je to kao snimka vlaka koji juri prema litici, svi znaju da će sletjeti s litice, svi upozoravaju da će vlak sletjeti i onda ga Plenković zaista pusti da sleti. Uz stravični krš i lom.

Najbolji jer je najgori

Svi su znali da je Turudić najgori kandidat, toliko da mnogi naprosto nisu željeli vjerovati da će se Plenković ipak za njega odlučiti, a onda je premijer učinio nezamislivo i za vjerojatno najvažniju dužnost, ne samo u pravosuđu, nego i u državi, prihvatio osobu koja bi na toj dužnosti najmanje trebala biti.

Ili je Plenković baš zbog toga odabrao Turudića.

Turudić bi tako mogao postati najatraktivniji predizborni adut oporbe. Najveći motivator oporbenih birača. Možda čak i čavao u lijes Plenkovićeve vladavine. Svakako njegove Vjerodostojnosti.

Bila je to potvrda, ako je ikome više trebala, da Plenković - unatoč obećanjima - ne mijenja HDZ nabolje, već Hrvatsku mijenja nagore.

Tako što odabire najgore.

Svačiji čovjek

Ivan Turudić bio je svojedobno Sanaderov čovjek. Potom je postao Karamarkov čovjek. A sada je, eto, postao Plenkovićev.

Ili je Plenković postao Turudićev čovjek. 

Tako što s Turudićem prihvaća njegovu biografiju, njegovu karijeru, njegove prijatelje, njegova ograničenja, njegove afere i skandale, njegove neistine...

Ulazi u društvo sa Zdravkom Mamićem, Milijanom Brkićem, Zoranom Gopcem, Josipom Rimac, Kolindom Grabar Kitarović, Petrom Pripuzom, Draganom Kovačevićem.

Ivan Turudić evidentno je ispunio Plenkovićeva očekivanja.

Ulazi li u to i njegova nedavna odluka da majka zagrebačkog HDZ-ovca Mislava Hermana ne mora u zatvor, teško je sa sigurnošću reći, ali sigurno nije škodila.

Stisnuo gas

Plenković je preko Turudića pokazao da je spreman "stisnuti gas do kraja", da više nema obzira ni kriterija, osim što je jasno da je kriterij nadasve diskutabilan. Možda čak i opasan za Hrvatsku i za njezino pravosuđe.

Deklarirani HDZ-ovac, čovjek koji je rekao da bi ušao u Karamarkovu vladu, čovjek koji iza sebe ima suspektne prometne prekršaje i sudske presude, koji je toliko skandala nanizao da javnost doista nema razloga vjerovati da će obavljati dobar posao, postat će glavni državni odvjetnik.

No Turudić je ovdje zapravo nebitan.

Parola oporbe

Bitan je Andrej Plenković koji ignorira javna upozorenja, stručne kritike, pa i zdravi razum, a o političkoj logici u predizbornoj godini da se i ne govori, i poseže za kadrovskim rješenjem za koje smatra da je dobro za HDZ, a to onda znači da je idealna predizborna parola za protivnike HDZ-a.

Time je Plenković potvrdio da Hrvatska postaje i službeno partijska država.

I da osoba koja je priznala kako je "određena HDZ-om" sjeda na čelo institucije zadužene za borbu protiv HDZ-ove korupcije.
Plenković misli kako ovime pomaže HDZ-u, ali zapravo uoči izbora šalje poruku biračima, oporbenim više nego vlastitim, kako HDZ ne odustaje od pokoravanja Hrvatske.