Taj tsunami svima nam je uništio živote . Moje unuke Vivian više nema, njezinoj majci se raspao brak i još se nije oporavila od posljedica te stravične nesreće. Svake godine pred obljetnicu izvan sebe je od boli i tuge, govori Jasna Helena Mencer (71).
Njenu kćer Helenu, zeta Stevena Slota te unuke Mathiassa (20), Baastiana (22) i Vivian (3) razoran je tsunami zatekao na ljetovanju u Tajlandu. Golemi valovi nekoliko su puta udarili u brod s kojeg su gledali ribe. Dječaci su zadobili modrice, Helena je s teškim ozljedama pluća završila u bolnici, a Vivian je nestala. Tijelo su joj pronašli nakon dva dana. No i dalje živi i diše kroz
zakladu
koja nosi njezino ime.
- Zaklada omogućuje studentima iz tog područja da na Medicinskom fakultetu u Zagrebu studiraju medicinu. U tom kaosu nakon tsunamija mladi su tajlandski liječnici doslovno spasili život mojoj kćeri nakon teškog stradavanja. Zato smo odlučili nekome od njih pomoći stipendijom - govori Jasna Mencer.
Dodaje kako su svim studentima koji dobiju
stipendiju Vivian Slot
pokriveni svi troškovi, a nakon što diplomiraju, vraćaju se u svoje matične zemlje ili se zapošljavaju u humanitarnim organizacijama.
- Vjerujte mi, ne prođe dan da mi moja plavokosa curica ne dođe u misli. Bila je vedra, vesela, tako puna života. Ali život mora ići dalje. I danas mi u ušima odzvanja njezin zvonki smijeh - tiho nam govori Jasna.
U vrijeme tragedije bila je rektorica Sveučilišta u Zagrebu. Taj dan,
26. prosinac
, kaže, neće zaboraviti sve dok je živa.
- Brod na kojem su bili Helena i djeca bio je 10-ak metara udaljen od obale, odakle ih je Steven promatrao. U jednom trenutku vidio je
golemi val od 12 metara
i počeo vikati. Skočio je u vodu i počeo plivati prema svojoj obitelji - prisjeća se Jasna.
Tsunami ih je, kaže, odbacio na stjenovitu plažu, a čamac se raspao u milijun komadića.
- Moja kći je Vivian čvrsto privinula uz sebe i pokušala je što čvršće držati, no teško se odupirala toj sili. U brod je udarilo četiri ili pet golemih valova. U jednom je trenutku Helena u nešto udarila glavom i izgubila svijest. Kad se osvijestila, kraj nje Vivian više nije bilo. I taj je trenutak muči još i danas - priznala je Jasna. Helena je s probušenim plućima i brojnim posjeklinama završila u bolnici gdje su se liječnici grčevito borili za njezin život.
- Jedva je preživjela. Nije mogla disati, jer kako bi udahnula, zrak joj je izlazio iz pluća. A malu Vivian su pronašli dva dana poslije u mrtvačnici. Kako je naredba bila da se svi mrtvi moraju spaliti, Steven se tome usprotivio i želio je da se pokopa u Zagrebu. Jedva su nekako pronašli hladnjak u kojem je Vivian bila dok je avionom nisu prebacili u domovinu, gdje je i pokopana u siječnju 2005. godine - niže tužna baka Jasna.
Živote je izgubilo 250.000 ljudi
A taj tsunami koji je prije 10 godina
pogodio jugoistočnu i južnu Aziju
ostao je zabilježen kao jedna od najtežih prirodnih katastrofa do sada. Živote je izgubilo 250.000 ljudi, a oko 50.000 djece ostalo je siročad. U 7.58 sati ujutro po lokalnom vremenu zatreslo se oceansko dno.
Potres magnitude 9,1 po Richteru
osjetio se 1600 kilometara od epicentra zapadno od Sumatre.
Valovi su se dizali i do 35 metara. Znanstvenici su procijenili da je količina oslobođene energije bila 1500 puta veća od količine energije oslobođene prilikom eksplozije atomske bombe na Hirošimu. Podrhtavanje tla zabilježeno je čak i u američkoj Oklahomi.
Dvojicu braće, Roba (17) i Paula (15) Forkana, tsunami je zatekao na Šri Lanki gdje su ljetovali sa svojim roditeljima te bratom (12) i sestrom (8). Roditelji su poginuli spašavajući mlađu djecu, dok su se Rob i Paul zajedno popeli na krov hotela. Osjećajući da se moraju odužiti roditeljima, ali i mještanima, otvorili su dječji dom u Mau Gami te osnovali udrugu Siročad za siročad.