Već mjesec i pol dana cijeli se svijet pita ide li Amerika u rat s Iranom. Naime, SAD i Iran su već desetljećima u sukobu. Od Iranske revolucije 1979. godine koja je zbacila prozapadnog šaha Rezu Pahlavija i monarhiju pretvorila u Islamsku republiku na čelu s vjerskim vođom ajatolahom Homeinijem, obje su zemlje jedna prema drugoj zauzele agresivan stav.
- Ovo je klasična igra živaca dok jedna strana ne popusti. Iran s jedne strane nije podlegao pritiscima, a SAD će pokušati sve da progura svoje interese - rekao je Vlatko Cvrtila, stručnjak za međunarodne odnose. Na pitanje o mogućem ratu i njezinim posljedicama odgovara da postoji i ta vjerojatnost, ali je vrlo mala.
- Postoji mogućnost rata, ali za to postoji mala šansa. Naime, ovaj sukob nije samo između SAD-a i Irana, već je tu i Rusija, ali i Kina. Poznato je da Rusija podržava sve koji su protiv SAD-a, a Kina uvozi veliku količinu naftu iz Irana. Sam rat bi ugrozio odnose u globalnoj politici, a to velikim silama nije u interesu. Njima je bitno da imaju status quo, njima odgovaraju tenzije, ali ne i rat. U ratu ne bi bilo pobjednika, a štete bi bilo za cijeli svijet. Započevši od cijene nafte pa do opće situacije na Bliskom istoku. Zasigurno bi došlo do stvaranja novih radikalnih skupina koji bi svijet uvele u novu fazu - objasnio je Cvrtila.
Stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina smatra da je Trump izričito protiv Irana jer ga podržava snažan izraelski lobi, potpomognut Netanyahuovim idejama i savjetima njegovog zet Jareda Kushnera, a potom stoga što je napravio posao stoljeća s prodajom oružja Saudijskoj Arabiji. I jedno i drugo nije bilo moguće bez protivničkog odnosa prema Iranu.
- Europska unija je pokazala spremnost na samostalne odluke i odvojenost od SAD-a ali očito nije do kraja sazrela. Zajedno s neizvjesnošću nove EU komisije velik je upitnik može li Europa spasiti svoje multimilijunske interese u Iranu. Razina javne rasprave u Iranu je među najvišima na Bliskom istoku, a to pokazuje da postoji i određen cinizam i određena očekivanja od vlade koja ne mogu biti tako lako ispunjena. No, u ovakvim trenucima, mislim da Iranci uviđaju golemu nepravdu koju Washington dijeli po svijetu, kao i kroničan manjak iskrenosti kod američkih dužnosnika - pojasnio je Obućina te je nastavio:
- Iako SA i Izrael definitivno žele vidjeti pad iranske moći, mislim da nikome ne odgovara ratno stanje u punom zamahu, a posebno ne Saudijcima i njihovim partnerima koji se mogu suočiti sa zatvaranjem Hormuškog tjesnaca i velikog pada izvoza nafte. S druge strane, napetosti će vjerojatno povećati cijenu nafte, pa dok ova igra ni rata niti mira traje, toliko su veće šanse za dobitkom na izvozu nafte.
ŠTO SE ZAPRAVO ZBIVA?
SAD su povećale suradnju s Azerbejdžanom, državom na sjeveru Irana, da bi se kaspijski plin prebacio u Europu bez prolaska kroz Iran. Međutim, neuspjeh svih pokušaja natjerao je Zapad da 2015. godine zaključi sporazum po kojem bi Iran ograničio svoj program obogaćivanja uranija u narednih 15 godina. U zamjenu za to, Iran će moći dopremiti plin iz centralne Azije u Europu preko Irana.
Američki predsjednik Donald Trump je smatrao da je savezništvo Irana s Kinom i Rusijom prijetnja američkim interese, pa donosi odluku da se povuče iz nukleranog sporazuma s Teheranom. Uveo sankcije Iranu i zabranio da prodaje naftu Kini. Trump je također podržao plan za ekonomski oporavak, prisiljavajući Kinu da poveća kupovinu američkog plina kako bi smanjio trgovinski deficit i kako bi raskinuo savez između Kine, Rusije i Irana.
Uz to talibanima je ponudio da će povući američku vojsku iz Afganistana ako se njihovim kompanijama dozvoli produljiti turkmenski plinovod preko teritorija pod njihovom kontrolom sve do Pakistana, što bi spriječilo planove Irana za prijevoz plina prema istoku.
Iran je, s druge strane, zaprijetio da će spriječiti izvoz nafte iz država Zaljeva. Iran je danas spreman i naoružan balističkim raketama i ruskim proturaketnim sistemom S-300.