Optužujuće činjenice ove afere zbog koje je pokrenut i izglasan opoziv američkog predsjednika Donalda Trumpa, tek trećeg predsjednika u povijesti SAD-a protiv kojeg je pokrenut opoziv, uopće nisu upitne.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako je uopće počela afera?
Donald Trump i njegovi suradnici pritisli su Ukrajinu sirovom silom. Zadržali su dragocjenu vojnu pomoć za Kijev i uvjetovali bilateralni susret dvojice predsjednika potpunom suradnjom Zelenskog.
Cilj snažnog pritiska nije bio samo taj da ukrajinska strana isporuči politički štetne dokaze protiv Bidena i njegova sina, nego, na bilo koji način, potvrde bizarnu teoriju urote po kojoj se je Ukrajina, a ne Rusija, umiješala u predsjedničke izbore 2016., i to na strani Hillary Clinton.
Sve to unatoč službenom zaključku obavještajne zajednice SAD-a da se Rusija miješala u predsjedničke izbore 2016. sa specifičnom namjerom izbora Donalda Trumpa.
Stoga ovaj ukrajinski skandal ima jasne korijene u Trumpovoj strategiji reizbora 2020. Prije svega, da ugrozi zasad najjačeg protukandidata Joea Bidena i potkopa poznati opće prihvaćeni narativ o miješanju Rusije u američke predsjedničke izbore.
Tko sad odlučuje o Trumpovu opozivu?
Budući da su potvrđene glavne činjenice ovoga slučaja, predsjednikova obrana se koncentrirala na njihovo tumačenje, a ne poricanje. Trump, dakle, kaže: “Da, ja sam to učinio, ali to je bilo sasvim normalno, zakonito i može se reći obranjivo”. Smješta motive svojega postupanja u zakonske okvire borbe protiv korupcije.
U jasnom naporu da svoje ponašanje prikaže prihvatljivim i samorazumljivim, javno je poticao i druge države, primjerice Kinu, da istraži navodne Bidenove koruptivne aktivnosti. Na podsvjesnoj razini oni koji brane ove Trumpove postupke kažu da su, bez obzira na to koliko su upitni, još unutar prihvatljivih normi. I politika je, sad se najbolje vidi, prljavi posao i nema ničega u predsjednikovim postupcima što bi opravdalo nesvakidašnji i pretjerani postupak njegova opoziva.
Iz svega gore napisanog izvire glavni kontraargument koji sad nude Republikanci. Opoziv je, zapravo, pokušaj puča protiv Trumpa. Udar koji demokrati planiraju još od trenutka kad je Trump izabran za predsjednika kako bi preokrenuli rezultate izbora iz 2016. Ovo je, naravno, uglavnom neistina. Ali je istodobno moćni argument kod Trumpove glasačke baze i većine republikanaca.
Posljednja ispitivanja javnog mijenja pokazuju rast podrške opozivu predsjednika. Republikanci se rezolutno tome opiru. Ovo bi Trumpu trebalo biti jamstvo da će relativno lagano preživjeti postupak opoziva u Senatu jer bi se, za valjanu odluku njegova smjenjivanja, demokratima trebalo pridružiti i 20 republikanaca iz Gornjeg doma Kongresa.
Zašto se Trump boji, a ima većinu u Senatu?
Kongres je izglasao opoziv protiv Trumpa i prebacio loptu na Senat koji odlučuje o njegovoj smjeni. Za pokretanje opoziva u Kongresu bilo je 230 zastupnik, 229 demokrata i jedan nezavisni.
Niti jedan republikanac nije glasao protiv Trumpa, svih 197 u Kongresu nije bilo za opoziv, zajedno s još dva demokrata. Da bi bio smijenjen, Trumpov opoziv mora potvrditi Senat u kojem je svih 100 senatora porota, ali i u kojem su Trumpovi republikanci - većina. Kad se to uzme u obzir, zajedno s činjenicom da za Trumpov opoziv nije dovoljna obična, već dvotrećinska većina, izgledi da Trump bude opozvan su dosta tanki. Zašto onda Trump izgleda toliko uplašeno?
Zašto je poslao pismo šefici Kongresa u kojem su izljevi bijesa, napadi i frustracija? U pismu je izrazio frustraciju, ogorčenost i 'najsnažniji i najmoćniji' protest protiv stranačkog križarskog pohoda za opoziv. Optužio je demokrate za 'neustavnu zlouporabu moći bez presedana u dva i pol stoljeća američke zakonodavne povijesti'.
Trump se najviše boji “svojih” republikanaca u Senatu. Oni se skoro svi zaklinju u njega. Ako bi mu se suprotstavili, to bi za njih bio osobni politički armagedon s obzirom na Trumpovu popularnost kod republikanskih birača.
No predsjednik Trump negdje duboko u sebi zna da ga svi oni, zapravo, preziru i užasava se pomisli što bi mu mogli učiniti ako dođu u poziciju da odlučuju o njegovoj sudbini. Iz tog razloga predsjednikova retorika je poremećena i zato spominje građanski rat te ohrabruje nasilje naspram onih koji ga optužuju ili su protiv njega.
Divljački napad na Romneya nije slučajan
Zato nije slučajno što je tako divljački napao Mitta Romneya, jedinog republikanskog senatora koji ga se usudio kritizirati oko Ukrajine.
Zanimljivo, napravio je i korak dalje kad je u cijeli skandal upleo i potpredsjednika Pencea, jasna i izravna poruka republikanskim senatorima koji ga drže mogućom alternacijom Trumpu u Bijeloj kući.
Ovo bi trebao biti relativno brz postupak jer šefica Kongresa želi sve završiti prije pravog ulaska u predsjedničku izbornu utrku, početkom 2020. Rezultat - Joe Biden će biti politički ranjen razotkrivanjem uloge svojega sina u poslovnim aranžmanima u Ukrajini. Trump će, kako sad stoje stvari, preživjeti, no njegovi će izgledi za reizbor i još jedan mandat biti ugroženi. I sve se može dogoditi.
A predsjednik Trump to zna bolje od ikoga.