Bila je hladna zimska noć. Žena od 80-ak godina išetala je iz kuće samo u spavaćici. Modra, psihički slomljena, prelomila je: “Ili ću ovome stati na kraj ili bolje da me niti nema”. Ona je majka, danas udovica i sretna žena koja kaže da je počela živjeti na kraju života. Udala se nedugo nakon punoljetnosti.
POGLEDAJTE VIDEO: Ispovijest zlostavljane žene
Susjedi bi rekli da ima lijep brak i prekrasnu djecu, lijepo odgojenu, te da je obitelj situirana. Kao i većina “normalnih” obitelji u Hrvatskoj,i ova obitelj imala je kuću, auto, ljetovanja, djeca su se uredno školovala. Naoko idila. Ali iza zatvorenih vrata muka i teror.
- Ušetala je u toj spavaćici u policijsku postaju. Tražila je da je spase. Nije imala ništa uza se, nije niti znala kako će dalje živjeti jer joj je suprug prijetio da će bez svega ostati i da ionako nema ništa. Živjela je u klasičnom patrijarhalnom braku. Partner je činio što ga je volja, a s godinama se upetljao i alkohol. Tu sreće nije bilo - kaže nam mr. sc. Željka Barić ističući kako je ovo samo jedna od priča s kojima se susrela u Domu Duga.
- Gospođa je godinama trpjela batine do razine slomljenih rebara i sustavna poniženja. To su vam ustaljene uvrede u kojima partner emocionalno vrijeđa ženu, koja na kraju i sama počinje vjerovati kako ničega nije vrijedna, kako zaslužuje sve što joj se događa. Takva situacija poslije se preslikava na djecu koja to godinama gledaju. Obično se i djeca okrenu nasilniku tražeći sebi lakši put, a žena preuzima odgovornost za ponašanje nasilnika - dodaje mr. sc. Barić.
- ‘Meni je kap prelila bačvu! To je to. Ili ću umrijeti ili ću se spasiti!’, rečenice su koje nikad neću zaboraviti, a koje je ova gospođa izgovorila. I spasila se. Nasilje je trpjela gotovo sedam desetljeća. U noći kad je potražila pomoć bila je spreman da joj ta večer bude i zadnja ako ne uspije promijeniti život. Mnogi mladi ne znaju kako je nekad bilo.
Nije to samo ‘tradicija’ i način odgoja nego se žene (za muškarce da ne govorim) nisu zaista imale kome obratiti za pomoć. Nisu postojali niti kultura, niti zakoni, niti udruge kakve danas imamo. Danas se žene zaista imaju kome obratiti i mogu računati na konkretnu pomoć. To što nemaju kamo, što nemaju novca ili nemaju uopće ideje odakle i kako krenuti, više nisu prepreke jer mi koji radimo godinama na takvim procesima znamo kako im pomoći - dodaje mr. sc. Barić.
Gospođa s početka priče, nakon policije, došla je u Dom Duga. Ostala je mjesecima dok joj nisu riješili trajni smještaj u domu za starije. U međuvremenu su joj pružili svu potrebnu pomoć.
- Ti stariji ljudi, nakon što provedu neko vrijeme daleko od situacije u kojoj su živjeli, počinju svijetlili, jednostavno zrače pozitivnom energijom, odahnu. Možda se i pitaju jesu li to mogli učiniti i ranije, no najvažnije je da učine taj korak i da na to doista budu spremni. Nemate ništa od toga da ljude silite da potraže pomoć. Oni to moraju sami osvijestiti. Neki do toga dođu prije, a neki desetljećima trpe nasilje. No nema ništa ljepše nego kad vidite da su sami sebi pomogli - dodaje ravnateljica.
Suprug i dugogodišnji nasilnik u međuvremenu je preminuo, a njegova supruga kaže: “Na kraju života počela sam živjeti. Hvala vam na tome”.
- Rekli smo joj da ne treba nama zahvaljivati nego sebi. Ona je sama sebi pomogla, a mi smo tu samo bili podrška. To moraju ljudi shvatiti. Sve je to dug proces, no oni moraju dozvoliti da im mi pomognemo i tek tad u dugom procesu dođe do velikih promjena - kaže ravnateljica.
Kad odnos pređe u patološku ljubomoru
Ističe kako ne želi nikome stvoriti iluziju da su takve odluke u životu lagane, ali su dugotrajno uspješne i zadovoljavajuće. Na pitanje kako da, recimo, mlade žene i muškarci prepoznaju na vrijeme da stupaju u toksičan odnos koji može loše završiti, kaže:
- Teško je u početku prepoznati, no možete primijetiti sklonosti prema kocki, ženama, alkoholu, opijatima... Na vama je koliko ćete to prihvatiti. Sve na početku bude opravdavajuće, no kad partner krene kontrolirati kuda se krećete, koliko se zadržavate, nosite li prekratku ili preusku suknju, je li vam dekolte izražen ili s kim se dopisujete, to vam mora biti znak da ste s nesigurnom osobom. Takve osobe kreću od malih stvari. Prvo kontroliraju vaš izgled, pa kretanje, pa novac, pa vas odvajaju od prijatelja i na kraju rade sve da vas izoliraju od obitelji i da budete samo s njima. Tad imaju potpunu kontrolu, a to nema veze s ljubavlju i poštovanjem. Sve su to signali da osoba nije dobro i da odnos može prijeći u patološku ljubomoru.
Oni koji ne prepoznaju na vrijeme da su s partnerom koji zapravo treba stručnu pomoć upuste se u osnivanje obitelji, a tad stvari postaju sve teže i teže.
- Gledali smo i majke koje imaju poremećene odnose s djecom jer zlostavljači koji vrijeđaju te žene rade to pred djecom, a ona preuzimaju takav oblik ponašanja. Tako da žena može biti zlostavljana od muža pa onda i od djece i zato ne vidi izlaza - kaže na mr. sc. Barić i na kraju zaključuje:
- Djelatnost Doma Duga Zagreb odvija se kroz indiciranu prevenciju i intervencije, odnosno kad je već došlo do nasilja. Naše promišljanje kreće od činjenice da zbog velike ‘tamne brojke’ obiteljskog nasilja nad našim starijim sugrađanima struka treba pokrenuti razvijanje modela prepoznavanja i detekcije konkretnog nasilja u konkretnim obiteljima, koji će biti usklađen sa specifičnim potrebama žrtava treće životne dobi. To znači da država treba razviti strategiju borbe protiv nasilja nad starijima, koja podrazumijeva odgovarajući pravni okvir, osvješćivanje javnosti, ali i pripremljenost stručnjaka za organizirano i usmjereno djelovanje.