Talijan Paolo Corno volontira u Hrvatskoj i BiH. Na YouTubeu je vidio čovjeka koji trči maraton gurajući sina u kolicima. Sinula mu je ideja, jednog jutra nazvao je susjeda Rolanda i pozvao ga na riječku utrku Homo si teć.

- Prihvatio sam je bez razmišljanja. Inače sam adrenalinski tip i prihvaćam svakakve izazove - rekao je Roland Bugnar, koji je u invalidskim kolicima od pete godine zbog distrofije mišića.

U nedjeljno kišno jutro njih dvojica našli su se na startu u Rijeci, a stazu dugu 21,1 kilometar prešli su za dva sata i 11 minuta.

- To je bilo prvi put da smo istrčali maraton, i za mene i za njega, odnosno za obojicu - kroz smijeh govori Paolo, koji kroz razne akcije volontira u udruzi Per mondo migliore (Za bolji svijet), a živi u Veprincu nedaleko od Opatije.

- Utrka je bila super i puna pozitive. Najviše me se dojmilo kad su se drugi trkači vraćali, pljeskali nam, hrabrili nas i nakon utrke govorili kako smo mi stvarni pobjednici. Pljeskali su nam i ljudi s balkona. Htjeli smo pokazati da svatko može učiniti što god poželi. Samo mora izaći iz kuće - rekao je Roland.

Bolest ga nikad nije spriječila da uživa u životu. Stalno je u prirodi, s prijateljima na Učki, zanima ga, kako kaže, sve što mu život donese.

- Svime se bavim. Čak me prabaka neko vrijeme učila plesti od vune. Poručujem svima da ne sjede kod kuće nego da se kreću i uživaju u životu - zaključio je Roland.