Triglav je vrlo strma i visoka planina. Na tim strminama vrebaju mnoge opasnosti, a najčešće se događa da se čovjek posklizne ili da se nešto pod njim odlomi. To nekad ne mogu izbjeći ni najspremniji i najiskusniji planinari.
Kaže nam to iskusni hrvatski alpinist, član HGSS-a, snimatelj i putopisac Stipe Božić. Sam je Triglav svladao barem desetak puta te se penjao i po iznimno zahtjevnoj sjevernoj stijeni.
- Većina nesreća je pri silasku jer ste tad puno umorniji nego što ste bili pri usponu. Uz to, čovjek nije anatomski dobro građen za spuštanje po strminama jer ne vidimo dobro gdje gazimo i u neprirodnom smo položaju – objasnio je Stipe. Zadnji put je ovih opasnih 2864 metra nadmorske visine svladao prije 15 godina.
- Nisam prisustvovao ni jednoj nesreći ondje, a planinara koji je, nažalost, u subotu na Triglavu ostavio život znao sam iz viđenja. Susretali smo se po planinama na Mosoru - kaže nam Stipe, koji je prije dva mjeseca bio u Nepalu i svladao vrh od 6200 metara.
A što ljude vuče u planine, pojasnio nam je Stipe na svojem primjeru.
- Oduvijek stremim visinama. Volim biti blizu nebu, u tišini ili u društvu odabranih prijatelja s kojima dijelim tu ljepotu planina. Ondje čovjek ima vremena za sebe. Ovo je nekoristan sport ako gledate financije, ali za zdravlje i um čuda čini. Čovjek se planinareći osjeća zdravo, no opreza nikad dosta - kaže nam Stipe.
Iz Slovenske gorske službe spašavanja kažu nam da je u posljednjih deset godina na Triglavu stradalo 473 ljudi.
Među njima je bilo 86 Hrvata. S Triglava se nikad kući nije vratilo 29 planinara.
Poginuo sinu pred očima
Naš Slaven Sučević (49), koji je ondje poginuo u subotu, bio je treća hrvatska žrtva Triglava.
Slaven je bio duša od čovjeka. Boljeg nisam poznavao. Bio je srce društva, mornarice, stup obitelji. Volio je ljude i društvo. Ne mogu vjerovati da ga nema, priča nam Zvonimir Perica. S poginulim Slavenom Sučevićem (49) bio je veliki prijatelj.
Samo nekoliko minuta prije kobnog pada u subotu Slavena su fotografirali na vrhu Triglava na 2864 metra nadmorske visine. Prema riječima Zvonimira, nikad nije riskirao i držao se svih pravila uspona.
Tog kobnog dana se desetak od 32 člana ekspedicije penjalo na vrh.
Uspon je iznimno zahtjevan jer put u jednom pravcu traje od šest do osam sati. Zbog toga su se samo fizički najspremniji mogli upustiti u taj pothvat. Sučević se spuštao sa sinom (15), koji je bio 20-ak metara udaljen od njega, dok je Slaven bio među zadnjima.
Prilikom silaska na završetku sajle propao je kamen. Sučević je pao u provaliju duboku 100 metara. Helikopter je stigao za 20 minuta, no bilo je prekasno.
- Radi se o osiguranom planinarskom putu koji ima sajle i klinove. Svi planinari posjedovali su odgovarajuću opremu za osigurani planinarski put i kacige. Vrijeme ih je poslužilo i dan je bio prekrasan, a Slaven se posebno tome radovao. Na vrh su stigli oko 14 sati. Nakon kraće pauze i okrijepe krenuli su natrag. Između Velikog i Malog Triglava postoji prijevoj tzv. kičma. Točno na početku tog prijevoja dogodila se ova tragedija - priča Zvonimir.
Odmah je alarmiran slovenski GSS. Sučeviću, nažalost, nije bilo spasa.