Obriši mu njuškicu, da prodiše - govorio je Zoran Vukoša (60) svojoj partnerici Danijeli Bedeković (41), dok je ona nježno izvlačila janje po janje iz ovčje utrobe.
Tri mala crna janjčića osovila su se na još klimave noge i tražila mamu ovcu gazeći po friško prostrtoj slami nesigurno kao Bambi iz crtića po ledu.
- Nisam ti ja mama, tamo idi - nježno je usmjeravala Danijela zalutalog jaganjca. I dalje se gurao uz nju pa ga je odnijela do mame koja mu je polizala ostatke posteljice s tijela i ponudila prvo mlijeko. Zablistao je.
- Bolje da smo mi tu dok se janje. Ovca se može dekoncentrirati, može se dogoditi da mu ne oslobodi odmah dišne puteve pa bolje da smo s njom u ključnom trenutku, da pripomognemo - kaže Danijela mjerkajući ovcu koja je ponovno legla. Ne zna hoće li ih ojanjiti još ili su bile "samo" trojke.
Jer, kod njih na OPG-u u Donjem Srbu kod Gračaca nije rijetkost da ovca ojanji i pet-šest komada odjednom. U ovoj sezoni janjenja, koja je počela prije nekoliko tjedana, već su dobili 70-ak janjaca.
On i supruga upravo grade poseban tor s malim ulazom za novorođene janjce. Tamo će ih čekati dohrana u sijenu i posebnim prirodnim pripravcima od djeteline, objašnjava. Jer, samo majčino mlijeko nije im dovoljno, pogotovo kad su tako brojni. Zato im se radi poseban majušni ulaz kroz koji im mame neće moći doći pojesti hranu. Sve je počelo s ovcom Zrnom i njezinim petorkama.
- Zrna je prva ove godine ojanjila pet janjaca. Oko osam ujutro sam došla u boks, pobrojim tri janjca, a ono još dvojica iza nje u kutu. Bila sam baš sretna, malo ih pobrisala i odjurila reći sinu i suprugu. Samo sam digla ruku u zrak, pokazavši "pet". Na svu sreću, druga ovca ojanjila je tri pa sam joj "podvalila" jednog Zrninog i prihvatila ga je. Inače bi ih morala hraniti na dudu kravljim mlijekom što je prilično naporno, jer ova pasmina ovaca ima četiri sise, a onaj peti bi ostao gladan. Ali ja bih svih pet morala hraniti na dudu, jer ne znaš koji je to jedan gladan i koliko se uspio izboriti za mlijeko pa moraš dati svima i to više puta dnevno - kaže Danijela, koja je u obiteljskom gospodarstvu zadužena za ovce, Zoran za dva lovišta, lovce i pse s kojima uspješno traži tartufe, a sin Niko (11) za magarce, koje su nabavili jer mu je kao malenome trebalo magareće mlijeko. Davanje imena životinjama, njegov je posao.
Nije mu lako jer su roditelji nabavili pasminu koja janji puno janjadi. Riječ je o ruskoj pasmini Romanovska, carskoj ovci koju su nabavili iz Češke.
Vode i svoju osobnu evidenciju matičnog stada u detalje o parenju, janjenju, kilaži, znaju za svakog tko su im roditelji i bake i djede. U štalu, ali i na ispašu, odvedu ovna s po 17 ovaca, te se oni druže dok se ne opare. Pred janjenje, bređu ovcu stave svaku u svoj boks koje je izradio tesar Zoran, uz zdušnu pomoć Danijele kojoj ništa nije teško raditi.
- Ne bi ja mijenjao život na selu ni da mi daju najbolji stan u bilo kojem gradu - kazuje Zoran.
- Posla ima ko u priči, ali zadovoljstva još i više - kaže Danijela, a i Niko je oduševljen životom na selu.
Uskoro je i školarac stigao kući iz 5b razreda u Gračacu.
- Najviše volim ovce, iako volim i pse, ali janjci su slađi. Jedino mi bude tužno kad ih odvedu. Moj posao su magarci, dajem im vodu i hranim ih. Muški se zovu se Đoko i Mane, a ženske Marta, Emily, Zorka , Nikita i Čupka. Meni je lijepo na selu i ne bih volio živiti u gradu, ali zbog svih životinja koje imam doma, ipak nisam glavni u školi, njima to niej važno - kaže nam Niko.