Iako je prije četiri dana počela isplata zaostalih plaća trećemajcima od novca koji su riječkom brodogradilištu pripali od prodaje nekretnina bivšeg TIBO-a u stečaju, radnici i uprava u neizvjesnosti čekaju 6. zakazano ročište u srijedu, kada će se odlučivati o mogućem stečaju riječkog brodogradilišta.
Do sada je isplaćen dio duga, tj. razlika plaća za listopad, a lagano se gazi i u studeni i prosinac.
Predstavnik radnika u Nadzornom odboru brodogradilišta 3. maj Juraj Šoljić nada da će se do novog ročišta na Trgovačkom sudu u Rijeci sav novac raspodijeliti na račune radnika, no to nije preduvjet da se na novom zakazanom ročištu u srijedu ne proglasi stečaj.
Ono što radnike najviše "boli" jest što su Vladi u više navrata obrazložili način i prijedloge po kojemu bi se brodogradnja mogla nastaviti, no, iz njima nepoznatih razloga, o tim prijedlozima, kažu, nitko ne razmišlja niti ih razmatra.
Na otvoreno pismo u kojem obrazlaže prijedlog, a koje je krajem travnja Šoljić poslao premijeru Andreju Plenkoviću, ministru gospodarstva, rada i poduzetništva Darku Horvatu te ministru financija Zdravku Mariću, do danas nije stigao odgovor.
Naime, radnici smatraju kako bi dovršetkom dvaju brodova koji se nalaze u opremnom bazenu riječkog škvera te jednog, koji je još na navozu, znatno smanjio udar na državni proračun. Radi se o brodovima u relativno visokom stupnju gotovosti.
Kod raskida ugovora, država je za njih platila oko 65 milijuna eura na konto protestiranih jamstava za kredite i avanse.
- Konkretno, u 3.maju, dovršetkom i isporukom broda za prijevoz rasutog tereta (novogradnja 733), u koji je već ugrađeno 60 posto opreme za kanadskog naručitelja Algomu, mogla bi se smanjiti šteta te u državni proračun vratiti i do 20 mil USD. Kanadski naručitelj Algoma iskazala je dolaskom novog direktora neupitnu želju da čak i u ovim iznimno teškim okolnostima završi brod u 3.maju, stoga se logično nameće pitanje: Vjeruje li strani brodovlasnik 3. maju više nego vlastita država i nije li to u najmanju ruku apsurdno? - pitaju se trećemajci.
Tu je i norveška tvrtka Siem, koja je ranije otkazala ugovor o gradnji broda za prijevoz automobila i kamiona (novogradnja 514) i naplatila jamstva. Na tom brodu završeno je oko 80 posto posla, a tu je i brod 574, koji je na navozu.
- Prodati ove brodove u stanju kojem jesu, znači dobiti mrvice od onog što je u njih dosad uloženo i plaćeno. Kada bi se stvorili preduvjeti, tj. suglasje svih vjerovnika i države da se nastavi djelatnost u 3.maju te imenuje privremeno vjerovničko vijeće, imamo šanse. Država bi smanjila štetu, a riječki škver nastavio živjeti - smatraju trećemajci.
- Nadalje, postavlja se pitanje kome i zašto je u interesu tu ponuđenu opciju o dovršetku broda u 3. maju ne prihvatiti i na taj način uništiti brodogradnju na Kvarneru, a pritom i oštetiti državni proračun više negoli je potrebno? Rješenja koja postoje ne uključuju da država osigura novčana sredstva već samo da nas podupre i podrži u nastojanju da se predmetni brod dovrši u našem Brodogradilištu na način koji će biti najbolji i za državu i za brodovlasnike i za vjerovnike i za 3 maj - kaže Šoljić.
Poznata je činjenica da su ukupna potraživanja zbog kojih riječkom brodogradilištu prijeti stečaj višestruko manja od pozajmice koju je 3. maj dao Uljaniku i da nema te pozajmice 3.MAJ bi, smatraju trećemajci, sutra mogao početi s proizvodnim aktivnostima.
Zna se uzimati za primjer slučaj "Viktora Lenca", no u ovom primjeru valja naglasiti dvije stvari – prvo, riječ je o remontnom brodogradilištu gdje je obrtaj kapitala daleko brži i drugo, tadašnja Vlada itekako se uprla da se taj stečaj nakon duge četiri godine uspješno privede kraju. Međutim, Lenac je za to vrijeme živio od ugovorenih poslova i remonta. Treći maj nema od čega, a nakon otvaranja stečaja u nekoliko Uljanikovih tvrtaka, otkaze je do sada dobilo oko 200 bivših trećemajaca, koji su, nakon što su bili raspoređeni u te tvrtke i dalje radili na riječkom lokalitetu.