Slike subotnje špice na splitskoj Rivi izazvale su jezu, šok, ljutnju, razočaranost, kod mnogih svakako i zavist. Tko ne bi uživao u suncu dok se kontinent davi u magli i sivilu?

I dok jedni od korone umiru, drugi se čuvaju, treći - evidentno - uživaju.

Stotine ljudi marširale su Rivom, bez maski, bez distance, bez ikakvog obzira. Pila se kava, sjedilo na suncu, uživalo i guštalo, kao da Hrvatska - pa i Split - ne bilježe šokantne brojke zaraženih i umrlih. 

I kao da Hrvatska već tjednima i mjesecima nije u izvanrednom stanju.

No koliko god to za mnoge bilo šokantno, u neku ruku to je bilo očekivano, pa skoro i normalno.

Šire optimizam

Recimo, glavni akteri Znanstvenog savjeta Vlade već tjednima prkose brojkama i promoviraju tvrdnju kako epidemiološke mjere donose rezultate, šire optimizam i poručuju kako korona zapravo uopće nije opasna ni zabrinjavajuća. Glavni epidemiolozi tvrdili su da će brojke padati, a onda da neće rasti.

Krizni stožer više nitko ne sluša.

A politika već punih godinu dana kalkulira oko epidemioloških mjera, oportunistički se povodi za masama, kasni s kaznama, podilazi posebnim interesima, radi iznimke i općenito, šalje kontradiktorne poruke, zbunjuje građane i gubi kredibilitet.

Politika je sebična, neodgovorna, bezosjećajne i bez ikakve empatije.

Pa zašto bi onda građani bili drugačiji?

Daleko od očiju

Reporterka 24 sata Andrea Topić spomenula je u svojoj reportaži s Rive kako je policija dva dana prije toga napravila raciju na dvije lokacije u Splitu, u studentskom domu i prostoriji u Boktuljinu putu, gdje je zatekla tridesetak osoba koji nisu nosili maske.

Jer, lako je dijeliti kazne tamo gdje se to ne vidi.

Puno je teže bilo ući među stotine ljudi na Rivi i dijeliti kazne zbog nenošenja maski, neodržavanja razmaka ili naprosto zatvoriti Rivu zbog nepridržavanja mjera. Politika koja se priprema za lokalne izbore to ne bi mogla podnijeti.

Država kažnjava, ali ne na Rivi. Ne pred novinarima, ne pred kamerama, ne pred biračima.

Uglavnom, znanstvenici bliski Vladi propagiraju lažni optimizam koji ljude onda navodi na to da odbace oprez, politika kalkulira s mjerama što navodi ljude da mjere shvaćaju neobavezno, sustav radi iznimke, pa se i ljudi smatraju iznimkama... Nema solidarnosti, nema empatije, nema discipline, ali to nije samo krivnja građana.

To je obrazac ponašanja i sustava. Kojemu građani više ne vjeruju.

Ugađaju hirovima

Građani se ponašaju kao političari, kao svećenici, kao policajci, kao znanstvenici, kao HDZ-ovci... Rade što hoće, ne obaziru se na širenje virusa, misle na sebe, gledaju svoj interes, ugađaju svojim hirovima.

Pa ako gradonačelnik Splita kaže da ne vidi ništa loše u uzimanju kava za van i sjedenja po terasama, zašto bi to vidjeli građani?

I ako je premijer Andrej Plenković zaradio koronu, zajedno s predsjednikom Hrvatskog sabora i nekim ministrima, zašto ju ne bi zaradili i njegovi građani?

Nitko još zbog stravičnih brojki umrlih i zaraženih u Hrvatskoj nije podnio ostavku. Nitko zbog toga nije smijenjen. Nitko nije kažnjen. Hrvatska je u vrhu zemalja po smrtnosti od korone, pri vrhu po incidenciji, među najgorima u epidemiološkim mjerama.

Prvo se treba nad time zgražati, a tek onda nad stotinama ljudi na Rivi.

Jer čuli smo da je "kriv virus", čuli smo da su krivi građani, ali još nismo čuli da je kriv sustav koji je doveo do ove situacije. Sustav radije krivnju isporučuje na sve druge adrese. Brže od Amazona. Svakako brže od Hrvatske pošte.

I zato imamo raspad sistema, slom povjerenja, kolaps solidarnosti, potpuni poraz bilo kakve odgovornosti.

Ne samo na splitskoj Rivi.