Andrej Plenković širio je paniku u vezi famoznog drona koji se srušio u Zagrebu. Govorio o eksplozivu i upaljaču i šrapnelima, dok su mu nad glavom dramatično grmjeli francuski Rafali.
A sada nas zapravo hvata panika u vezi svega što smo čuli u analizama pale letjelice.
Jučerašnje izvješće Županijskog državnog odvjetništva donijelo je još više nedoumica, pitanja i sumnji, umjesto da napokon raščisti situaciju i donese konačan i konkretan nalaz. Ali i te nedoumice padaju na dušu Andreju Plenkoviću i Mariju Banožiću.
Umjesto da su čekali nalaz forenzičara i stručnjaka, oni su izlazili s nepotvrđenim informacijama, dizali paniku, sijali strah, da bi se onda dugo očekivani nalaz ŽDO-a promatrao u svjetlu onoga što su govorili premijer i ministar obrane.
Trebaju li potvrditi Plenkovićeve riječi ili opovrgnuti?
Bomba od 120 kila
I sva jučerašnja otkrića provlače se kroz filter Plenkovićevih i Banožićevih izjava. Nema bombe od 120 kila, nema tragova TNT-a, nema tragova snažne eksplozije, a eksploziju koja je nastala prouzročila je "visokoenergetska, ali nekonvencionalna tvar koja je u potpunosti razgrađena". Nije to bio "ni vojni ni privredni eksploziv".
Dakle, ne samo da nismo bili sposobni srušiti navodno opasnu letjelicu prije nego što je pala na glavni grad, nego ne znamo detektirati ni eksploziv s te letjelice, što čitavu priču čini ozbiljnom na drugi način.
Baš kao što su, iz ove perspektive i s ovim saznanjima, ozbiljne bile Banožićeve tvrdnje o "bombi od 120 kila" i Plenkovićeve dramatične poruke o eksplozivu i upaljačima.
Zbog čega je premijer, uz asistenciju ministra obrane, izlazio s polovičnim, neprovjerenim, neslužbenim i dramatičnim informacijama, da bi službeni nalazi bacili drugačije svjetlo na čitavu istragu?
Misteriozni eksploziv
Mario Banožić govorio je o bombi od 120 kila za koju je tvrdio da će ju "uskoro prezentirati javnosti". Istraga ne spominje ni 40 kila eksploziva, a kamoli TNT-a. Andrej Plenković dramatično je poručivao kako je "dron bio naoružan". Možda i jest, ali ne znamo čime. Ne vojnim, niti privrednim eksplozivom.
I umjesto da nam istraga napokon pruži konačne odgovore, ona je samo otvorila još više pitanja.
A Zoranu Milanoviću, naravno, dala priliku da se još malo sprda na račun premijera i ministra obrane. "Je li to s neba palo? Iz neke druge dimenzije", guštao se predsjednik. "Ako nije privredni ni vojni eksploziv, ako je zemaljski, je li s nekog filmskog seta? Možda da pitamo Clinta Eastwooda?".
Nakon Plenkovićevih i Banožićevih ispada oko drona glavno pitanje u vezi istrage i rada Državnog odvjetništva bilo je hoće li oni smjeti demantirati premijerove riječi. Smije li DORH reći da letjelica nije bila naoružana, ako premijer kaže da je bila? Smiju li reći da nije bilo vojnog eksploziva, ako je ministar govorio o bombi od 120 kila?
I to je opet slika hrvatske politike i institucija.
Istraga mora ići tragom politike, umjesto da to bude obrnuto.
Politika diktira istragu
Politika je od samog početka trebala šutjeti i čekati službene nalaze, ostaviti istražitelje na miru, smirivati javnost, umjesto nepotrebnog dizanja panike, te prepustiti institucijama da donose kredibilne zaključke, umjesto da se oni kasnije kompariraju s političkim parolama.
I to je nova potvrda truleži ove države i vladajuće politike.
Javnost je opet postavljena u poziciju da bira kome će vjerovati, da odabire svoju verziju istine, da traži komadiće informacija koji će se uklopiti u njihove vrijednosne, stranačke i političke okvire. Jedni će vjerovati Plenkoviću, drugi će jedva čekati da istražitelji ospore Plenkovićeve riječi.
Politička agenda
Baš kao što su Plenković i Banožić birali one detalje i mrvice neslužbenih informacija (a ministar se pritom oslanjao i na svoj profinjeni njuh kojim je navodno osjetio miris eksploziva na krateru) koji su im se uklapali u njihovu političku agendu.
I u tome se očituje prava prijetnja i iz toga izviru strah i panika.
Ne u samom dronu, bombi, eksplozivu, TNT-u, tajanstvenom eksplozivu i tko zna čemu još - a još ni ne znamo tko ga poslao u Zagreb - već u političkoj manipulaciji tim dronom. U marginaliziranju institucija, u manipulaciji dokazima, u robovanju političkim liderima i u dizanju panike za koju zapravo nije bilo potrebe.
Svakako, bio je to ozbiljan incident. Plenković i Banožić učinili su ga još ozbiljnijim.