Možda ste to nekad doživjeli. Najčešće se takve pizdarije dogode na poslu, kod ženinih roditelja ili na nekom sličnom, nemoguće neugodnom mjestu. 

Nevino sjedite, gledate svoja posla i odjednom osjetite ono poznato, zlokobno trzanje u trbuhu. Nužda je neumoljiva, ne uzima zarobljenike i preostaje vam samo da se uljudno ispričate, neprimjetno otrčite i nadate se najboljemu. Ubrzo s olakšanjem ustajete i pritišćete polugu na vodokotliću. Dobro je. Možda ste se izvukli. Možda nitko neće primijetiti.

Ali onda slijedi užas. Corpus delicti ne odlazi. Naprotiv, penje se, nezadrživo raste prema vrhu, prijeti prelijevanjem. U očaju gledate kako se vrtložna bujica podiže sve više i više. Prema rubu. Prema katastrofi. Čupate kosu. Posežete za četkom. U panici i znoju, spuštenih hlača, jedino vam preostaje manijakalno pritiskati onu polugu i nadati se da će jednom stati. Nikad ne stane.

Taj horor se ne zaboravlja.

Nešto slično dogodilo se Zagrebu u noći na subotu. Milan Bandić, vječni alfa i omega metropole, uspio je tijekom svojih šest mandata nagomilati toliko govana u glavnom gradu da ih nijedan vodokotlić više ne može progutati. Ili šaht, svejedno.

Stvari su, vidi se to već neko vrijeme, počele izmicati kontroli svemoćnog gradonačelnika. Potres se ne može zaposliti preko veze. Poplavu se ne može isplatiti masnom sinekurom. Virus nije briga tko vam je veza u Holdingu.

Hrpa sranja koju je Bandić godinama akumulirao konačno je počela rasti prema rubu, prijeteći da se prelije. Milijarde koje je gramzivo gutao, a za koje neki još uvijek naivno vjeruju da su išle u osiguranje dječjih bolnica, u kanalizaciju ili armaturu, počele su izlaziti na drugom kraju. 

Probavljene, smrdljive i odvratne. 

Vidjeli ste ih u ožujku u urušenoj Klaićevoj. Vidjeli ste ih u subotu u poplavljenoj Miramarskoj. Vidjet ćete ih svaki put kad prošetate pored onog čudesnog stroja za maglu.

Vrijeme je da Zagrepčani jednom zauvijek s Milanom Bandićem postupe onako kako Milan Bandić zaslužuje. Vrijeme je da puste vodu za njim. Izbori se približavaju, a odvod je širom otvoren i samo čeka da ga proguta i izbaci tamo gdje mu je mjesto.

Jer ovaj horor se ne zaboravlja.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE