Gostoljubljiv je čovjek, pa kaže: što je na balkonu, to je ponuđeno. Tko god želi, nek se posluži...Je li Kežmanova balkonska sušionica svinjetine u centru grada krunski dokaz da u nama još žive balkanske navike? Ili je zgražanje javnosti dokaz da je Kežman samo usamljeni reprezentant starih običaja? Koji, za razliku od većine, ne shvaća da mora birati iz među čistog balkana i čistog balkona. Taj je dio stana strašno važan kod razlikovanja ta dva puta, jer su izbjeglice sa seoskih područja, na balkonima, ne tako davno ovaj ritual izvodile kolektivno, a neki su, kaže urbana legenda, kadu umjesto za kupanje koristile za šurenje svinja. Druga takva legenda, bolje reči mračni mit, veli da su naše izbjeglice u Švicarskoj izgradile kuću bez potrebnih dozvola, ali švicarske vlasti nisu znale što s njom da naprave jer u posljednjih 300 godina nitko nije bespravno izgradio kuću pa zato ne postoje ni zakonske regulative. Treća veli da je naš izbjeglica u Nizozemskoj htio okrenuti janjca, ali ga nije mogao nigdje kupiti. No dojsetio se jadu pa ga je kupio u - dućanu s kućnim ljubimcima! I tako godinama dok slučaj nije zanitrigirao medije. I dok naši sugrađani bez problema suše svinje po balkonima, Nijemci se spremaju optužiti bivšeg kancelara i suprugu, jer su pušili u kazalištu. Zamjeri li nam netko jednog dana da smo manje kulturni, hoćemo li imati pravo na ljutnju, barem dok se ona šunka suši na pročeljima nebodera.