Počeo je štrajk u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj. Danas štrajkaju svi, a od sutra svaki dan po nekoliko županija. Jučerašnje mirenje sindikata i Vlade je propalo, a štrajk će, prema najavama sindikalista, trajati do ispunjenja zahtjeva, a to je povećanja koeficijenta složenosti poslova za 6 posto.
- Ustrajnošću i jedinstvom u provedbi štrajka poručit ćemo Vladi RH da mi ne pristajemo na mrvice! Ovim štrajkom čuvamo svoje dostojanstvo i vraćamo dignitet struci koja se i ovakvim, sramotnim ponudama Vlade RH, nastoji još više degradirati - stoji u objavi sindikata.
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja održat će u podne konferenciju za novinare na temu najavljenog štrajka. Govorit će Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja i Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.
Premijer Andrej Plenković rekao je kako mu nije jasno čemu štrajk učitelja, koji je najavljen za četvrtak, i to u mjesecu u kojemu su učitelji i profesori dobili dva posto veću plaću nego mjesec prije.
- Proračun Ministarstva znanosti i obrazovanja u mandatu ove vlade porastao je za tri milijarde kuna, to je dosta veliki novac, ako je prioritet obrazovna reforma onda ju pratite financijskim sredstvima i to je ono što ova vlada napravila na sve moguće načine - rekao je Plenković nakon redovite sjednice Nacionalnog vijeća i predsjedništva HDZ-a.
Predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak u srijedu je navečer izjavio da zastupnici HNS-a neće glasati za proračun za 2020. u kojemu neće biti predviđeno povećanje koeficijenata za 4,3 posto za prosvjetne djelatnike, te da samim time HNS nema što raditi u Vladi.
Povećanje koeficijenata i plaća učiteljima politički je prioritet HNS-a, koji je u Vladu ušao zbog političke stabilnosti koja je tada društvu bila potrebna i ono što je najvažnije obrazovne reforme, izjavio je Vrdoljak u stanici sastanka stranačkog vodstva.
Ministrica Blaženka Divjak dala je upute u vezi sa štrajkom. Pozvala je roditelje da prate informacije i budu u kontaktu sa školama. Najvažnije je, naglasila je, da ravnatelji organiziraju da vrata škole budu otvorena i da u uvjetima štrajka treba za učenike organizirati neku vrstu rada.
Na započeti štrajk oglasili su se i profesori. Tako je Tamara Šoić, profesorica i jedna od urednica nastavničkog portala 45minuta.com, napisala za portal srednja.hr pismo povodom početka štrajka u osnovnim i srednjim školama. Pismo je naslovila 'Štrajk za život obrazovanja!', a cijelo pismo prenosimo u nastavku:
U ovoj je zemlji postala tradicija prijetiti štrajkom pa se svađati zašto i za koga štrajkati pa se miriti i na kraju – ne štrajkati.
Ritual je to na koji pristajemo svi. Ili smo barem pristajali do sada. Neki jednostavno zato jer ih nije briga, neki jer su dignuli ruke i od onih koji nas 'brane' i od onih koji nas napadaju. Ukratko – zavladala je apatija.
Ne možemo se dogovoriti oko cifre kojom bi trebalo korigirati naše plaće i to je najlakši način kako nas posvađati. Nabaciš dvije-tri brojke, netko nezadovoljan, netko prezadovoljan i eto ti povoda za sukob. Ali ovaj je put drukčije. Dio smo povijesne školske godine u kojoj je krenula tzv. reforma.
Ukratko, sve što ta reforma nudi, hrpa je novih obveza i omalovažavanje našeg znanja.Uvođenje novogovora, šifriranih ishoda i 'novootkrivenih' aktivnosti učenika, samo su dio plana radnog naziva: Kako nastavnika uvjeriti u njegovu nemoć i neznanje.
Prestrašen nastavnik, dobar je nastavnik!
Posjeti mlađahnih savjetnika koji nastavnicima s 20 i više godina staža tumače kako 'po novom' moraju raditi i što je sve u njihovu radu krenulo po zlu – nije ništa drugo do pljuska našem znanju i iskustvu.
U stvarnosti ova reforma izgleda ponešto drukčije. Konkretno, u srednjim strukovnim školama u koje frontalna provedba ulazi samo iz Hrvatskoga, stranog jezika i Matematike, od pustih obećanja i zavaravanja javnosti bajkama o nekakvim nastavnim pomagalima – učenici uglavnom imaju samo nastavnika.
Postoje digitalni sadržaji. O da! Ali ne postoje tableti. U srednjim školama neće ih niti biti. Dobit će ih nastavnici. Jednog dana. Možda.
Pa ćemo valjda učenicima prepričavati i dočaravati što vidimo na laptopu koji nam je MZO dobrohotno dao. Kao da je ikada bio problem u nama! Pa teglimo i nosimo vlastita računala, kupujemo oduvijek sav mogući pribor koji nam škole ne daju, a MZO se slavodobitno hvali nečim što mi odavno imamo i koristimo.
U nekim su školama učionice nalik na 21. stoljeće, a u nekima nalik na 18. stoljeće. Ovisno o Osnivaču.
Ali ministrica i svita ne haju za Osnivača već guraju reformu u razrede s raspadnutim klupama, parketima, zidovima, a ako slučajno netko prigovori – uvijek mogu okriviti Osnivača. Nabacivanje loptice krivnje, također je jedan od uvježbanih rituala, a učenici i nastavnici su ti koji se trebaju znati nositi s tuđom krivnjom i odgovornošću.
E pa zbog svega ovoga ću štrajkati. Jer me više nije briga tko je trebao kupiti nove klupe mojim učenicima, nije me briga zbog koje točno osobe moji učenici podmeću šperploču ispod papira na kojem pišu provjeru znanja, nije me briga tko je točno kriv za gnjile parkete mog razreda, udžbenike koji kasne, neopremljenost knjižnica novom literaturom… Ne zanima me tko je osmislio uvođenje novih pojmova i metoda koje je nemoguće u praksi provesti i realizirati.
Ne zanima me čak ni tko je za svu ovu lakrdiju dobio nekakav novac. Neka im ga, pretpostavljam da je neopisivo zadovoljstvo trošiti nešto zarađeno na prodavanju magle i laži. Da je mene ili bilo kojeg nastavnika iz hrvatskih učionica ikad zanimao novac, ne bi bili tu gdje smo sada. U razredima.
Jednako tako, ministricu istinski ne zanima naš položaj i dostojanstvo. Iskoristiti gotovo čitav mandat, a ne učiniti ništa za nastavnike – veliko je umijeće. Gotovo dar. Kada bi ikakav interes postojao, 17. rujna 2019. ista ta ministrica udostojila bi se primiti nastavnike koji traže zaštitu vlastitoga položaja. Neometan rad. Zaštitu. Ali lakše je pričati o zabrinutosti i brizi nego nešto konkretno učiniti.
I sada tu reformu za koju su novce razdijelili jednakiji, trebamo odraditi mi, nastavnici – najlošije plaćeni službenici s visokom stručnom spremom u RH. E pa neće ići!
Omalovažavaju nas i s 2 i 6%
Omalovažavaju nas jer mogu.
Omalovažavaju nas jer misle da smo nejedinstveni i povodljivi.
Omalovažavaju nas jer misle da smo bojažljiva bića.
E pa nismo!
Ovo nije štrajk za veće plaće. Nije nikad ni bio.
Ovo je štrajk kojim želimo pokazati da nam je još uvijek stalo do svega onoga o čemu naša Vlada i resorno ministarstvo vole tako deklarativno propovijedati.
Ovo je štrajk kojim želimo ukazati na sve probleme s kojima se suočavamo svakodnevno, a koji proizlaze isključivo iz omalovažavajućeg odnosa vlasti prema nama.
Ovo je ŠTRAJK ZA ŽIVOT OBRAZOVANJA, štrajk za dostojanstvo nas, učitelja i nastavnika bez kojih ova zemlja ne može.
A kada javnost po tko zna koji put uzme blato pa nas krene gađati, neka prije toga pogleda oko sebe i zapita se jesu li za urušavanje svima nama dobro poznanih vrijednosti, krivi baš nastavnici. Mislim da je odgovor na pitanje – jednostavan.