To nije bilo jednostavno ni lako. Bio sam tada savjetnik predsjedniku Mesiću. Pitao sam predsjednika da li da prihvatim ponudu Uskoka. Rekao mi je: Branko, meni je puna kapa takvih slučajeva, učini to. Onda sam se ohrabrio i dopustio sam da me ozvuče. Bio sam na nekoliko sastanaka tako ozvučen, ispričao je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 hrvatski poduzetnik Branko Roglić.
- Bio sam nekako kao James Bond. Ali mene je ta nepravda jako brinula i razočaravala. Ja sam jedan od proljećara i tada smo drugačije zamišljali domovinu. Ja se nadam da to polako sad ide na bolje - dodao je.
- Korupcija ne može postojati između dva poduzetnika. Ali javna poduzeća i privatnici imaju mogućnost da ovaj plati više, pa da mu ovaj vrati nazad. To se, kao što vidite, događalo u slučaju Janaf - rekao je Roglić i detaljno opisao svoj slučaj.
- Ja sam htio kupiti skladište u Dugom Ratu. Onda su mi dvojica prišla i tražili da im dam 300.000 eura ako želim skladište. Pazite, ne jedan, dvojica! To su mi otvoreno rekli. Isti čas sam išao doma isa ženom se dogovorio i javio se Uskoku - rekao je.
- Ta dvojica su meni rekli: Javite se na natječaj, dajte nama 300.000 eura i vi ćete kupiti skladište. Nije važna cijena koju ćete ponuditi na natječaju. Imao sam tada 60 godina. Nikad nisam bio na sudu do tada, u nekoj aferi, a kamoli da budem dio jedne takve priče - opisao je Roglić.
Kaže kako nije lako spriječiti korupciju.
- Treba učiti djecu poštenju od malih nogu. Toga kod nas nije bilo jer smo 50 godina imali socijalizam. Nitko djecu nije učio da kradu, ali nisu svi ljudi bili pošteni. Ljudi koji će iskoristiti poziciju da kradu ne bi se trebali ni naći na takvim pozicijama. Zato bi logično bilo da imate međunarodne javne natječaje za direktore velikih hrvatskih javnih kompanija - dodao je.
- Kad sam ja prijavio mito, onda su optuženi doveli svaki po dva advokata. Na svaki način su me pokušali zbuniti i prikazati da sam ja sve to izmislio. Međutim, oni su na kraju osuđeni, jedan na 10, drugi na 6 mjeseci, a glavna osoba, stečajna upraviteljica, je preminula - rekao je Roglić, koji je poduzetnik od 1987. godine.
Budući da ima 47 firmi u 20 država, susretao se i s malverzacijama u vlastitim tvrtkama.
- Imao sam ljude koji su krali, šefove skladišta koji su naplaćivali proviziju. To smo na vrijeme uočili i ti ljudi su dobili otkaz. Neki su zadržavali novac za sebe, ali imamo odvjetnika i dokaze i to se brzo riješi, ti ljudi vratili su novac - rekao je.
Pohvalio je Vladu zbog načina na koji vodi situaciju s koronavirusom i posljedicama potresa u Zagrebu, kao i za poteze u slučaju Agrokor. Iako je ranije hvalio Todorića, kaže da mu je nakon slučaja Agrokor postalo jasno da je to praktički bila tvrtka u stečaju. Na Todorićeve tvrdnje da mu namještaju politički proces, Roglić je rekao kako ne vjeruje da je to istina.
Opisao je svoje poslovne početke 70-ih godina, te početak privatnog biznisa 1987. godine. Rekao je kako je u partiju početkom 70-ih ušao jer su on i ostali slijedili Savku i Tripala. No nakon Karađorđeva sve su ih izbacili iz partije. Kaže kako službeno nije ni dobio knjižicu i karanfil.
- Imam osjećaj da sam, unatoč svemu, imao ludu sreću u životu, da su mi se sva vrata otvarala - rekao je.
U životu mu je uzor vlasnik Ikee Ingvar Kamprad.
- Kad su mu rekli "Zašto ne kupite novi auto", odgovorio je "Što ću kad mi je dobar", čovjek se vozio tramvajima na posao. Ja nisam otišao u taj ekstrem, ali poštujem tog čovjeka jer smatram da poduzetništvo nije luksuz, nisu crveni tepisi, jahte... Prva briga za pravog poduzetnika je briga za svoje ljude. Dakle, stvoriti dugoročno održivo poduzeće, rekao je Roglić.
Kaže da su vlasnici svoj novac zaradili na idejama, a ne na šljakanju.
- Poduzetnik nema radno vrijeme, ja radim 17 sati dnevno. Vi i na večeri radite, ako ste pravi poduzetnik. Ali ključ poduzetništva je dugoročna održivost poduzeća. Ja svoje ljude plaćam onoliko da su pristojno plaćeni, možda bi se moglo platiti više, ali ja brinem hoće li on dogodine tu plaću primiti, i prekogodine i idućih deset godina. Moja je briga dugoročna održivost, a briga radnika je da radi što može bolje, da to poduzeće što više napreduje i da ima mogućnosti isplatiti im što veće plaće, rekao je Roglić.
Što se politike tiče, rekao je da ima i lijeve i desne osjećaje te da država ne može funkcionirati bez lijeve i desne opcije. Simbolički je financijski pomagao Most jer je mislio da oni mogu pomoći zdravom dijelu HDZ-a.
- To se na koncu nije dogodilo - rekao je u Nedjeljom u 2.
Za predsjednika Zorana Milanovića rekao je da je iskričav, ali i pošten.