Učio sam svirati harmoniku, a onda sam otišao k jednom prijatelju koji je imao lončarsko kolo. Dao mi je grumen gline i rekao mi je da pokušam napraviti nešto. Počeo sam, a on me gledao. Nisam imao ideju što bi to moglo biti, a ispala je jedna lijepa posuda, rekao nam je Ivo Serdar (57) iz Brodskog Stupnika, posljednji lončar u Slavoniji.
– Rekao mi je: ‘Ivo, ostavi se ti harmonike, prihvati se kola i gline i zaradit ćeš novac’. Poslušao sam ga i šest mjeseci učio oblikovati, kako to mi lončari kažemo, cilindar. Savladao sam taj zanat, ali novac još nisam zaradio – uz osmijeh kaže Ivo dodajući kako od tisuću onih koji se okušaju u lončarstvu tek je nekoliko njih vješto u tom poslu.
Gledajući sa strane, čini se da je to lagan posao jer je iz njegovih dlanova u samo nekoliko minuta izrasla predivna vaza za cvijeće. Ona će prvo morati proći fazu sušenja, a onda pečenja u peći i tek nakon 21 dan bit će spremna za uporabu. No osim volje za izradu nečeg treba imati i talenta.
– Kad bih sad pokušao ponovno isto, teško da bih napravio jednaku vazu. Dakle, svaki od predmeta je unikatan – objašnjava Ivo.
Najviše mu je žao što još nije dobio nasljednika kojemu bi prenio svoje znanje i sačuvao taj zanat od izumiranja.
– Posjećujem škole, sa sobom nosim lončarsko kolo i dam djeci glinu neka oblikuju što žele. Jako su sretni, vidim da ih zanima, ali još se nitko nije javio da ga obučavam, a iskreno govoreći, i nemam gdje. Mnogima sam u gradu govorio da nam daju jednu prostoriju, ne mora biti velika, dovoljno je da se postave dva kola i nekoliko polica. Tu bih mogao svoje znanje prenijeti na mlade, vjerujem da bih na taj način dobio nasljednika – smatra Ivo.
Imao je puno ideja kako popularizirati svoj zanat, čak je kuću i imanje založio za kupnju strojeva uz pomoć kojih je planirao proizvoditi glinene posude za cvijeće, htio je zaposliti ljude, ali nažalost, nije dobio podršku i cijeli je projekt propao.
– Bilo mi je vrlo teško, strojeve sam morao baciti na otpad, a u isto vrijeme se na kamione uvozilo lončarskih proizvoda iz Bugarske i Rumunjske, što je skupo za naše ljude – s velikom sjetom govori Ivo o tim danima. Danas radi za sebe i svoje prijatelje jer to voli, ima malu lepezu svojih proizvoda, a posebno je ponosan na svoje unikatne posude za pečenje pilića, lonce za kuhanje i vrčeve za vino na kojima je ručno urađen ornament. A što bi bilo drugo nego simbol Brodskog Stupnika - grozd i vinova loza?!
Prirodni proizvodi su opet u modi
Ponekad ode na sajam, tek toliko da vidi prijatelje, ponese poneki proizvod jer uvijek se nađe netko tko želi imati nešto prirodno. Žali za danima kad su mu nudili da dođe u Njemačku i da tamo radi proizvode od gline.
– Kad bi se netko mlad odlučio za ovaj zanat, mogao bi si osigurati egzistenciju i ovdje jer prirodni proizvodi su ponovno ‘in’ – uvjeren je Ivo.