A sad nešto sasvim drugačije – što bi ono Montypythonovci davno kazali. Neki mi je dan došao zanimljiv mail, samo bih prvo trebao napraviti mali uvod sa povežem sve u suvislu cjelinu. Moja kćer Hana studirala je na University of California Berkeley (nadalje Cal), otišla je tamo igrati odbojku – kao talentirana sportašica dobila je punu stipendiju – i završila je filmske studije.

I njena i naša iskustva s boravkom u SAD su odlična, da ne tupim sada puno o tome. Igrala je dobro – neke će njene brojke dugo, dugo ostati zapisane u povijesti škole - , naučila je igrati još bolje, ekipa je imala dobre rezultate, bila je motivirana za školovanje i bila je okružena kvalitetnim ljudima - i studentima, i njihovim roditeljima, i trenerima, i profesorima.

Da pojednostavnim, možda donekle i banaliziram, cijeli taj koncept, reći ću da joj je bavljenje sportom omogućilo da studira na sveučilištu koje je svjetski Top 20 već dugi niz godina, vjerojatno je najbolje javno sveučilište u SAD, i dalo je, recimo, 73 dobitnika Nobelove nagrade, ali i osvajače 207 olimpijskih medalja, od čega 117 zlatnih, a američki roditelji štede od rođenja djece kako bi im uspjeli osigurati studiranje na takvim sveučilištima.

Bitna, ne i presudna, u njenom odlasku na Cal bila je nešto starija kolegica odbojkašica Mia Jerkov, koja je par godina prije nje otišla tamo, i s njom je Cal postao respektabilni odbojkaški program.

Nakon Hane na Cal je otišla, i prošlog ljeta je Cal i završila, još jedna naša odbojkašica, Lara Vukasović. Sve tri djevojke su, pazi ovo, kćeri košarkaša…

Želio sam reći da s Calom obiteljski imamo čvrste veze, i vjerojatno će takvima i ostati još dugo. Dobro smo upoznali trenera Richa, bio je nekoliko puta u Hrvatskoj, kao i njegovu šarmantnu suprugu Stacey. Rich upravo vodi 17 sezonu kao trener Cala, bio je proglašen trenerom godine, najveći uspjeh mu je bio ulazak u finale NCAA turnira s Calom, kad je zvijezda ekipe bila Carli Lloyd, koja je netom osvojila broncu s reprezentacijom SAD u Riu, a još je jednom ušao na NCAA Final Four, taj put s Hanom. Mogu dodati još i da na Calu odbojku upravo igra Maddy Kerr, kćer trenera Golden State Warriorsa Stevea, koji će jurišati na (novu) NBA titulu s Curryjem, Durantom i društvom ove sezone. A Kerr je igrao s Tonijem Kukočem u Bullsima. A Tonijeva kćer Stela igra odbojku, i to igra dobro, na sveučilištu Miami Ohio. Dobro, dobro, produžio sam uvod.
No, dakle, redovito dobivam mailove s Cala i neki dan mi je stigao mail koji mi je ovlažio oči. O čemu se radi? Djevojka imenom Savannah Rennie odigrala je svoje prve minute za Cal, i upisala je svoje prve poene. Što ne bi bilo ništa posebno da se ne radi o curi koja je prije pet mjeseci prošla presađivanje jetre. Što su, naravno, svi u dvorani znali – igralo se u Haas Pavilionu na sveučilištu – i izbila je erupcija oduševljenje kad se Savannah ukazala na terenu.

Devetnaestogodišnjakinja iz San Diega je studentica prve godine na Calu. Prije otprilike godinu i pol dana po prvi put je osjetila ozbiljne zdravstvene probleme, već tad je bila odabrala Cal kao svoje buduće sveučilište. Visoka temperatura, bol u abdomenu i povećana jetra zahtijevali su prvo stalne odlaske na hitnu, pa potom i pomne liječničke preglede, ali joj nisu uspjeli postaviti pravu dijagnozu. Uzimanje antibiotika joj je pomoglo, otišla je na Cal, nije mogla trenirati i igrati, ali je kao zaljubljenik u odbojku pomagala na treninzima Richu koliko je god mogla. No,  jedan je dan pala u nesvijest čekajući u redu za kavu, i to je značilo da se vraća u San Diego na nove preglede.

Tijekom rujna prošle godine konačno joj je postavljena prava dijagnoza, koja je za mene – medicinskog analfabeta – neprevodiva. Ali – radi(lo) se o rijetkoj bolesti jetre koja izaziva sepsu, što se Savannahi i događalo. Ona je u priči o toj bolesti, možda je bolje kazati o stanju jetre, ne određeni način anomalija. Bolest napada novorođenčad, koja umire na porodu, ili se manifestira kod osoba treće životne dobi. Savannah je, eto, imala tu nesreću da s 18 godina postane statistička anomalija u medicini.

Nakon nekoliko mjeseci konstantnog uzimanja antibiotika tijelo joj više nije odgovaralo na terapiju, i tada je jedino rješenje postalo presađivanje. U ožujku ove godine preselila je u Indianapolis s majkom, i tamo je na klinici čekala novu jetru. Prva joj je bila ponuđena krajem istog mjeseca, ali ju je odbila jer je bila visokorizična – donator je, između ostalog, bio i narkoman. Napokon, 16. svibnja je dobila novu, zdravu, jetru i njeni su roditelji po prvi put u godini dana čuli dobru vijest; operacija je trajala dva sata, iako inače takvi zahvati traju pet do šest sati, a liječnik je rekao da je sve prošlo bolje od očekivanja. Odmah po operaciji s trenerom Richom razgovarala je o svojim sportskim planovima, iako su joj u sljedećem operativnom zahvatu tek trebali ponovno pričvrstiti mišiće…

Sportu se kao veliki borac i natjecatelj vratila brzo, brže od normale. Ako se u ovakvim slučajevima uopće može govoriti o 'normalnom'. Čim je dobila zeleno svjetlo od liječnika, vratila se odbojci i priključila se djevojkama. Svaki dan ima istu ogrlicu, na kojoj je ugraviran datum 17.05.2017. 'Dan kad sam dobila svoj život natrag', kako kaže. Da bi, eto, 8.10. 2017. natrag dobila i sport, izašavši prvi put na teren u dresu Cala. Stvarno za pustiti suzu.