Dva milijuna ljudi svake godine obiđe balkon u Veroni pod kojim se Shakespearov Romeo udvarao svojoj Juliji. U potrazi za pomoći, ostavljaju pisma u zidu pred kućom obitelji Capuletti, tražeći savjet i utjehu svoje junakinje. Još oko pet tisuća pisama godišnje stigne elektroničkom poštom ili poštom, a neka su adresirana samo s “Julija, Verona, Italija”. No svako pismo nađe put i, iako je Julija najvjerojatnije bila samo fiktivan lik, svaki pošiljatelj dobije i odgovor, i to rukom pisan. Za to se brinu Julijine tajnice i tajnici. Njih 15, od kojih su dvojica muškarci, volontiraju, neki svakodnevno, neki samo nekoliko dana u tjednu, neki već 20 godina.
Sve je počelo 1937. godine s Ettoreom Solimanijem koji je bio zadužen za održavanje groba u samostanu San Francesco al Corso za koji se vjeruje da je bio Julijin grob. Posjetitelji su na grobu ostavljali poruke, a Solimani je na njih odgovarao i potpisivao ih s “Julijin tajnik”. Nakon što je on otišao u mirovinu 1958. posla su se prihvatili volonteri dok gradonačelnik sredinom ‘80-ih nije zamolio predsjednika Julijina kluba da preuzme tu zadaću. Club di Giulietta (Julijin klub) činila je skupina prijatelja, uglavnom umjetnika, koji su se okupljali kako bi razgovarali o umjetnosti. I dan danas predsjednik kluba je Giulio Tamassia. Njihov je glavni ured na 10-ak minuta hoda od Julijine kuće u ulici Galilea Galileija na broju 3, dok im je drugi ured preko puta slavna balkona. U glavnom uredu čuvaju se baš sva pisma koja su došla na Julijinu adresu.