Ukrajinci su postali glavni glumci vlastite životne drame. Nema potrebe za lažnim rekvizitima, nema potrebe za uvježbanim monolozima, ganutljivim scenarijima...
Vidi originalni članak
Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim gdje se nalazim. Ogromna, secesijska zgrada obložena vrećama s pijeskom, metalnim barikadama, zastavama i maskirnim uniformama. Unutra nas vodi pogrbljeni vojnik, rukom daje znak kolegi za stolom da je sve u redu, da možemo ući. Iznad glave nam kristalni lusteri. Hodam uz zidove urešene vitičastim reljefima i filigranskim detaljima. Raskošno stubište zavija prema katu s baršunastim sofama. Prolazim kroz jedan luk i ogledavam se. Ogromna prostorija s oslikanim stropom. Prekrcana je kutijama, odjećom, hranom i posteljinom.