Za Preko na otoku Ugljanu taj dan bio jedan od najtužnijih dana koji je ikad zadesio njihovo mjesto. One su bile nečije majke, supruge, nečije kćeri i unuke. Nije bilo familije koju taj tragični događaj nije dotaknuo.

Prošle su 132 godine, ali Preko ih nije zaboravio...

Foto: Narodni muzej Zadar Njih 16 smrtno je stradalo 2. studenog 1891. godine u sedam ujutro nedaleko od Galevca, lokalno znanog kao Školjića, otočića udaljenog od Preka tek 85 metara.

Na brodu kojega je prevrnulo orkansko jugo bio je 31 putnik, sedam muškaraca i 24 žene. Poginule pralje bile su u unutrašnjosti broda.

Tamo su se sklonile od nevremena kako bi zaštitile čisto rublje kojeg su prale za gospodu u Zadru.

Foto: Narodni muzej Zadar Bile su zatvorene palubskim poklopcem i nisu imale šanse. Najstarija lavandijera među njima imala je 75, dok je najmlađoj bilo tek 14 godina. Stradale su i dvije trudnice. 

A ovo su one, 16 lavandijera o kojima pišemo: Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Bara Jurin, Gašpa Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina, Tomica Matacin, Gašpa Matacin i Kate Mazić.

Foto: Narodni muzej Zadar Njihova priča nije samo priča o jednoj tragediji, njihova priča svjedok je jednog vremena u kojem se živjelo teško i putovalo dugo, u uvjetima koji su novim generacijama naprosto nezamislivi.

Foto: Narodni muzej Zadar - Naši mještani znaju tu priču, a mi smo se pobrinuli da i naši gosti mogu pročitati tu priču na info ploči pokraj spomenika. Možete samo zamisliti tugu u mjestu toga dana, svaka obitelj izgubila je nekoga svoga. Ne želimo da se priče iz našeg mjesta zaborave - kazao nam je prije nekoliko godina načelnik Jure Brižić.