Na Reprezentativan popis nematerijalne baštine čovječanstva u četvrtak je na sjednici UNESCO-ova odbora za nematerijalnu baštinu koja se održava u marokanskom gradu Rabatu upisana Tradicija uzgoja lipicanaca, u čijoj je nominaciji sudjelovalo osam zemalja, među kojima i Hrvatska.
Kako je izvijestilo Ministarstvo kulture i medija, inicijativu za izradu multinacionalne nominacije pokrenula je 2017. godine Slovenija, a koordinirani rad na izradi nominacijskog obrasca tijekom 2018. i 2019. godine okončan je predajom multinacionalne nominacije u ožujku 2020. godine. Uz Sloveniju i Hrvatsku pridružene su i Austrija, Bosna i Hercegovina, Mađarska, Italija, Rumunjska i Slovačka.
Lipicanska pasmina konja uzgojena je u ergeli Lipica (danas Republika Slovenija), po kojoj je pasmina i dobila naziv. Ergelu je osnovao austrijski nadvojvoda Karlo II. 1580. godine radi uzgoja voznih i jahaćih konja za potrebe Bečkog Dvora. Osnutkom ergele počinje i oblikovanje lipicanske pasmine, jedne od najstarijih pasmina konja u Europi, čije su osobine usavršavane pomnom selekcijom. Lipicanci se i danas u većem broju uzgajaju na području nekadašnje Habsburške, kasnije Austro-Ugarske Monarhije.
Na našem području lipicanci su uzgajani već oko 1700. godine u ergeli grofa Andrije Jankovića u Terezovcu (današnjem Suhopolju) kod Virovitice. Danas su na hrvatskom uzgojnom području, lipicanci najviše zastupljeni u Slavoniji, Baranji i Srijemu.
Uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj provodi se u dva oblika: u državnim ergelama i tradicijski, u seoskim gospodarstvima. Između dvaju načina postoji uska povezanost i usklađenost koja se razvija od 19. stoljeća, a posebno je naglašena od 20-tih godina 20. stoljeća kada su osnovane i prve konjogojske seljačke udruge u Slavoniji. Osobitost hrvatskog uzgoja lipicanaca je u tome što su lipicanci postali dijelom narodnog uzgoja i tradicijske kulture.
Tradicija uzgoja lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu u ožujku 2017. godine upisane su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.