Markiza de Sada su opisivali kao pravu pravcatu strahotu. Njegov život, a i njegova literarna djela bila su puna silovanja, nekrofilije, ponižavanja, mučenja i neobičnih seksualnih praksi. Bio je zagovornik filozofije potpune slobode bez ograničenja morala, vjere ili prava. Većinu svojih opscenih romana napisao je u zatočeništvu u kojem je proveo skoro 30 godina. Njegov najveći impuls i pokretač svega bilo je zadovoljavanje osobnih užitaka.
Rodio se u Parizu 1740. u utjecajnoj i imućnoj obitelji grofova de Sadi, jednoj od najpoznatijih plemićkih obitelji u Provansi. Takve su obitelji Francuzi nazivali “Noblesse d’épée” (plemstvo od mača) i bile su najcjenjenije od svih.
Pohađao je jezuitski koledž u kojem su đaci bili javno šibani. Moguće da je tada bilo posijano sjeme njegove strasti prema nasilju i ponižavanju. Nakon toga je sudjelovao u sedmogodišnjem ratu kao konjanički časnik. Jedna od osnovnih teza njegove filozofije je da najsnažnije erotsko zadovoljstvo dolazi upravo iz iskustva surovosti i bola.
Mučenje prostitutki
Po povratku iz rata 1763., počeo se udvarati jednog bogatoj djevojci, no njen otac to nije odobravao i umjesto nje mu je ponudio svoju stariju kćer. Unatoč tome, njih dvoje su se svidjeli jedno drugome, a de Sade se poslije hvalio kako mu je "pala sjekira u med" - mogao je trošiti njeno bogatstvo i uživati s njom u seksualnim perverzijama. Dobili su troje djece.
Živio je život pun skandala i bio je upleten u sodomiju, incest i brojne zlouporabe prostitutki. Sve su ga pariške prostitutke poznavale, a njegovo ponašanje prema njima je bilo toliko nasilno i ponižavajuće da su one čak i odlazile policiji. Oni su pak pisali detaljne zapisnike te su ga stavili pod stalan nadzor. Iako su te žene bile navikle na svašta, ono na što ih je prisiljavao izbezumilo ih je. Polijevao bi ih vrućim voskom, umetao razne predmete u vaginu i anus, bičevao ih... Zbog toga je nekoliko puta bio pritvoren i ispitivan. U njegovim orgijama puno je puta sudjelovala i njegova supruga.
Jedan od najpoznatijih skandala dogodio se kad je doveo kući prosjakinju Rose Keller i ponudio joj da radi kao služavka. Kad ju je odveo u kuću, gurnuo ju je u zamračenu sobu punu bičeva, skinuo, vezao za krevet i tukao do iznemoglosti. Poslije joj je rane produbljivao nožem i u njih stavljao vreli vosak. Žrtva je poslije kazala kako je nakon tog obreda doživio orgazam i vrisnuo "vrlo glasno i strašno, kao čudovište". Ona je uspjela pobjeći i prijaviti ga, ali je de Sade pušten iz zatvora nakon sedam mjeseci.
Život po zatvorima i ludnicama
Zajedno sa svojim slugom optužen je za trovanje prostitutki, do kojeg je došlo korištenjem navodnog afrodizijaka, španjolske muhe. Osuđen je na smrt u odsutnosti zbog sodomije i trovanja. De Sade je četiri djevojke zaključao u sobu, gdje su se međusobno bičevali i radili svakovrsne eksperimente, a potom uzeli prah Španjolske muhe.
No ovima je zbog prevelike doze izazvana tek mučnina zbog koje su pomislile da su otrovane. U bijegu od policije De Sade odlazi u Italiju sa sobarom i Anom, sestrom svoje žene, koja je, dok je De Sade nije zaveo, živjela u strogoj religioznoj komuni.
U Italiji, gdje je pobjegao, napisao je svoja dva najpoznatija erotska romana - Justine ili nesreća vrline i 120 dana Sodome koju je napisao na roli papira dugačkoj 12 metara.
Kad se vrati kući u svom zamku organizirao za sebe prave hareme. Unajmljivao je poslugu od djevojčica i dječaka starih petnaestak godina koristeći ih onako kako je on to najviše volio..
Razvratni de Sade proveo je velik dio svog života po raznim umobolnicama i zatvorima. Proveo je čak 10 godina u poznatom zatvoru Bastilja, iz kojeg je premješten neposredno prije nego je napadnuta u Francuskoj revoluciji. Za vrijeme revolucije jedno su ga vrijeme pustili na slobodu, pa čak i izabrali za zastupnika u Konventu (svojevrsnom francuskom parlamentu).
Zatvorska 'veza' za djevojčicom
Njegove knjige o nimfomanskim likovima serijskih ubojica nisu se baš sviđale Napoleonu, pa ga je proglasio seksualnim predatorom i ponovno strpao u zatvor. Na kraju su ga članovi njegove obitelji proglasili ludim te su ga strpali u ludnicu. Stavili su ga u samicu i oduzeli mu pribor za pisanje, zbog čega je pao u depresiju. Unatoč svim ograničenjima uspio je u umobolnici započeti seksualan odnos s 14-godišnjom djevojčicom. Bili su u "vezi" pune četiri godine, sve dok de Sade nije naposljetku umro na današnji dan 1814. u dobi od 74 godine.
Njemački psihijatar Richard von Krafft-Ebing po njemu je nazvao pojam koji označava sklonost prema uživanju u mučenju i ponižavanju drugog čovjeka zbog postizanja seksualnog zadovoljstva i užitka. Izraz sadist se u svakodnevnom govoru koristi i za osobu koju općenito usrećuje nevolja drugih ljudi.